⛰️ Planine i brda

Planine nastaju kad se golemi komadi tla duboko pod zemljom guraju jedni u druge. Guraju se toliko snažno da zemlja između njih nema kamo drugdje osim gore. To guranje traje dulje nego što je itko ikad bio živ. Čak i danas, neke planine i dalje rastu, samo sićušnu, sićušnu mrvicu svake godine, previše sporo da bi itko primijetio dok stoji na njima.

Planina je golema hrpa kamena i zemlje koja se diže vrlo visoko prema nebu.

Brdo je poput male, blage planine, izbočina zemlje koju možeš hodati ili se niz nju kotrljati.

Tvoje uši imaju sićušan džep zraka zarobljen unutra. Kad se brzo popneš ili spustiš na planini, taj džep mora uhvatiti korak, i to je onaj smiješan osjećaj pucketanja. Gutanje, zijevanje ili žvakanje žvake mogu pomoći ušima da se brže prilagode i ponovno se osjete normalno.

Da, možeš se penjati po stepenicama, malom obronku ili niskom kamenu, baš kao penjanje na malenu planinu.

Brda su često mnogo starija od planina, ili su napravljena od mekše stijene. Vjetar i kiša imali su više vremena, ili lakši posao, istrošiti im rubove u glatke, zaobljene oblike. Planine su obično napravljene od tvrđe stijene koja još nije istrošena, pa zadrže svoj strm, nazubljen oblik mnogo dulje. Uz dovoljno vremena, čak će se i visoka, strma planina polako istrošiti i na kraju izgledati poput blagog brda.

Na samom vrhu zrak je rijedak i ledeno hladan. Trebali bi ti topli slojevi i katkad dodatan kisik samo da udobno dišeš. Vjetar tamo gore može žestoko urlati, a nebo često izgleda dublje plavo nego inače. Penjači koji stignu do samog vrha obično ostanu samo kratko, jer je predugo ostajanje na toj visini teško za tijelo.

Hodanje uzbrdo znači da tvoje noge moraju gurati cijelo tijelo više gore, što zahtijeva više truda.