KidyGrowKidyGrow Preuzmi aplikaciju↓ App
auto_storiesKnjižnica priča

Grow i oblak pun osjećaja

schedule5 minchild_care2–6

Upiši ime i pojavit će se u priči. Ostaje samo na ovom uređaju.

Danas je nešto čudno, sunce. Nije to tuga. Nije ljutnja. Nije ni glad. Nego ti je u prsima nekako teško, kao da nosiš pun ruksak, a ruksaka nema. Iznad glave ti stoji mali sivi oblak i ide kamo i ti. Kad te netko pita što je, samo slegneš ramenima, i od toga bude još gore.

'Ovo ja rješavam', kaže Grow i zažmiri kao da pogađa. 'Ljutnja!' Odmahneš glavom. 'Glad!' Odmahneš. 'Tuga? Pospanost? Prevelike čarape?' Odmahneš, odmahneš, odmahneš. Grow pokuša još devet puta i svih devet puta promaši. Onda sjedne u travu i spusti uši. 'Dobro. Ne znam.' 'Ni ja', kažeš. I to bude prvo što danas nije promašaj.

Grow razmisli. 'Ako nema ime, možda ima sliku. Na što liči?' To je nekako lakše pitanje. Pogledaš oblak, pa pod noge, pa opet gore. 'Kao kad ti se čarapa smota u cipeli', kažeš, 'i ne možeš je popraviti, a moraš hodati dalje.' Grow razrogači oči. 'AHA. TO.' I gore, iz oblaka, padne prva kap.

Pa još jedna. Pa mnogo njih odjednom, topla kiša koja ti bubnja po ramenima i sve ih polako spušta dolje, dalje od ušiju. Oblak je poslije manji. Nije nestao, samo je manji, i to je u redu. 'Ja sam ti nudio imena', kaže Grow i otrese kapi s nosa. 'A tebi je trebala slika.'

Tamo gdje je kiša pala, trava je tamnija i mekša, i tu se najbolje sjedi. Sjednete oboje u tu mokru travu i neko vrijeme ništa ne govorite. 'Reci mi, sunce', pita Grow, 'jesmo li danas malo narasli?' Jesmo. 'Evo tvog malog rasta za sutra', kaže Grow. 'Kad ti bude nekako a ne znaš kako, nemoj tražiti ime. Reci na što liči.' Vidimo se sutra, sunce.

💡Za razgovor

  • Što je sve Grow pogađao, i zašto ništa nije pristajalo?
  • Na što je ličio tvoj teški osjećaj danas?
  • Je li oblak na kraju nestao do kraja?

👪Za tebe

Imenovanje osjećaja umjesto djeteta ('vidim da ti je teško') dobro radi kad odrasla osoba pogodi. Ova priča pokriva ono drugo, kad ni dijete ni vi ne znate što je. Do otprilike šeste godine dijete osjeti mnogo više nego što može imenovati, pa 'što ti je' zna biti preteško pitanje baš u trenutku kad mu je najteže, a kad na njega ne zna odgovoriti, često zaključi da s njim nešto nije u redu i teret se udvostruči. Nabrajanje ponuđenih imena izgleda kao pomoć, ali traži od djeteta da pogodi našu riječ. Tada prijeđite na sliku: na što liči, gdje u tijelu sjedi, koje je boje, je li teško ili šiljato. Usporedbe su djetetu dostupne mnogo prije rječnika osjećaja, i kad ih izgovori naglas, osjećaj dobije rub i prestane biti bezgraničan. Cilj nije da osjećaj nestane, nego da postane nešto o čemu se može razgovarati.

🎨Isprobajte

🌧️ Kad se sljedeći put netko doma osjeća nekako, preskočite pitanje 'što ti je' i pitajte 'na što to liči'. Slika je djetetu dostupna godinama prije nego riječ za osjećaj. Odgovori mogu biti čudni, i to je dobar znak.

arrow_backViše priča