Kidy
Dobro jutro, sunce. Danas te Growy vodi na veliku livadu prepunu šarenog cvijeća. Sve izgleda veselo, osim jednog malog sivog oblaka koji tiho lebdi iznad trave.
'Pogledaj', šapne Growy. 'Mislim da je oblak danas pomalo tužan.' Gledaš prema nebu. Oblak je tih i miran, a zatim iz njega padne jedna sitna kap. Pa još jedna.
Dok kapljice nježno padaju na livadu, događa se nešto posebno. Cvijeće polako otvara latice, trava postaje još zelenija, a leptiri veselo polete. Growy se nasmiješi. 'Ponekad kiša pomaže da nešto lijepo naraste.'
Oblak više nije tako težak. Polako postaje svjetliji, a iza njega proviri sunce. Na nebu se pojavi velika, šarena duga. Jedna posljednja kap padne ti na dlan i, na tren, zasja svim bojama duge. Ti i Growy veselo trčite preko livade i zajedno se smijete. 'Vidiš, sunce?' kaže Growy. 'Ponekad i naše srce treba malo kiše. Kad pustimo osjećaje van, u srcu se ponovno napravi mjesta za osmijeh.' Gledaš dugu koja sjaji iznad livade i osjećaš toplinu u srcu. Onda Growy pita: 'Reci mi, sunce... jesmo li danas malo narasli?' Jesmo. 'Evo tvog malog rasta za sutra', kaže Growy. 'Kad dođe neki osjećaj, reci ga naglas, baš kao mali oblak.' Vidimo se sutra, sunce.