
Veliki krevet stigao je jutros i cijeli je dan, sunce, najuzbudljivija stvar u kući. Skačeš po njemu. Pokazuješ ga svima. Ali sad je svjetlo prigušeno i soba je tiha, a krevet kao da je preko noći narastao do golemoga, i ti si tek jedna malena točkica nasred svega tog pokrivača.

Growy se popne da pomogne, ali istog trena propadne u golemi jastuk i sasvim nestane. Vire samo dvije uši. Moraš ga izvući za šape. 'E pa', kaže Growy i otrese se dok se ne vrati u svoj oblik, 'ovo je neugodno. I meni je ovo prvi ovako velik krevet. Znači, oboje smo ovdje novi.'

Growy se uspravi i dobro pogleda oko sebe. 'Aha. Vidim u čemu je stvar. Ovaj krevet nije prevelik. On je samo posve nov i još te ne poznaje. Krevet ti je kao nova cipela: mora se razgaziti. Srećom, za to postoji trik, a može ga izvesti samo onaj tko u njemu spava.'

I tako izvedeš trik s kutovima. Pritisneš dlan na prvi kut i naglas kažeš svoje ime, a kut se pod tvojim dlanom toplo zažari, kao žar u peći. Drugi kut: toplo. Treći: toplo. Četvrti: toplo. Četiri topla kuta oko tebe, sa svih strana, i ostat će topli cijelu noć. 'Eto', kaže Growy. 'Krevet nije prevelik. Samo čeka da nauči tvoj oblik.'

Legneš nasred kreveta, a sredina sad više nije daleko ni od čega, jer je u svakom smjeru po jedan topli kut. Growy se sklupča u pregib tvoje ruke, baš ondje gdje savršeno stane. 'Reci mi, sunce', pita Growy već pospano, 'jesmo li danas malo narasli?' Jesmo. 'Evo tvog malog rasta za sutra', kaže Growy. 'Pritisni dlan na svaki kut svog kreveta i reci svoje ime. Četiri puta. Tako te krevet nauči.' Vidimo se sutra, sunce.
