Kidy
Kupka je topla i puna pjene i taj je dio lagan, sunce. A onda dođu šampon, bočica i čaša kraj slavine. Ramena ti se popnu skroz do ušiju, jer znaš što slijedi: voda, preko lica, a nikad ne znaš točno kada.
Growy se prebaci preko ruba i sleti uz PLJUS koji izbaci pola kade na pod. Onda sjedne u pjenu i pažljivo te pogleda. 'Teško nije to što ide voda', kaže Growy. 'Teško je to što ne znaš kada. A to su dva sasvim različita problema.' Kimneš. Baš tako.
'Zabaci glavu', kaže Growy, 'i gledaj gore u strop.' Zabaciš je, Growy polije, i voda teče IZA tebe, sve pokraj ušiju, i nijedna ti kap ne dodirne lice. A onda to čuješ: voda koja bubnja po tvojoj glavi zvuči kao kiša po krovu, kao da je slušaš iznutra, iz tople kuće. Toplo, daleko, i samo za tebe.
'Sad ja', kaže Growy, pa sasvim zaboravi zabaciti glavu, dobije šampon ravno u oba oka i zakvoca kao preplašena patka. Pružiš mu krpicu. 'Glavu NAZAD', kažeš mu, i Growy pokuša ponovno, i uspije. 'Hvala ti', kaže Growy trepćući. 'I slušaj: vodu ne možeš zaustaviti. Ali trenutak biraš ti. Ti kažeš sad, ja lijem. Ni sekundu prije.'
I tako to kažeš. 'Sad.' Kiša zabubnja po krovu, i gotovo je prije nego što je stigneš doslušati. Growy te umota u veliki ručnik, koji je nekako uvijek najbolji dio, i pita: 'Reci mi, sunce... jesmo li danas malo narasli?' Jesmo. 'Evo tvog malog rasta za sutra', kaže Growy. 'Kod sljedećeg kupanja ti reci sad. Ti biraš trenutak.' Vidimo se sutra, sunce.