
Bok, sunce. Danas te Growy vodi u šumu u kojoj svi prelaze preko malog drvenog mosta.

Na mostu stoji mali dabar. U rukama čvrsto drži svoj omiljeni crveni čamac. Ne želi ga nikome posuditi jer se boji da će ga izgubiti.

Growy se nasmiješi. 'Pogledaj pažljivo.' Mali zeko posudi dabru svoju lampicu da zajedno pogledaju rijeku. Nakon nekoliko trenutaka lampica se vrati. Dabar se iznenadi. 'Vratila se!' Sad polako pruži svoj čamac zeki. Zeko ga pažljivo provoza po vodi i odmah mu ga vrati uz veliko hvala.

'Ponekad je lakše dijeliti kad znaš da će ti se stvari vratiti', kaže Growy. Ti se nasmiješiš i zajedno prijeđete čarobni most. Dok odlazite, most iza vas zasja toplim svjetlom. Svaki put kad netko podijeli nešto s ljubaznošću, most postane malo sjajniji. Onda Growy pita: 'Reci mi, sunce... jesmo li danas malo narasli?' Jesmo. 'Evo tvog malog rasta za sutra', kaže Growy. 'Posudi nekome jednu svoju igračku i osjeti kako je lijepo kad ti se vrati.' Do sutra, sunce.
