Kidy
Zatvori oči, sunce. Večeras te tvoj prijatelj Growy vodi u malu, tihu šumu. Zastaneš na rubu šume. Mrak je velik i crn. Malo te je strah, i to je u redu. Growy te drži za ruku.
Odjednom nešto zašušti u grmu. Zastaneš. 'Što je to?', prošapćeš. Grane se razmaknu. Iz grma izađe mali zec. Njuška mu podrhtava. Growy se nasmije. I ti se nasmiješ.
Growy pokaže prema nebu. Oboje šutite i gledate gore. Odjednom jedna zvijezda zasvijetli. Pa druga. Pa treća. Cijelo nebo se napuni malim, blistavim svjetlima. A jedna, najsjajnija od svih, lagano ti namigne, baš tebi. Nasmiješ se.
'Vidiš?', kaže Growy. 'Da nema mraka, nikad ih ne bismo vidjeli.' Growy prošapće: 'Kad god vidiš zvijezde...' A ti dovršiš: '...mrak čuva njihovo svjetlo.' Onda Growy tiho pita: 'Reci mi, sunce... jesmo li danas malo narasli?' Kimneš. 'Evo tvog malog rasta za večeras', šapne Growy. 'Prije spavanja pronađi tri male zvijezde u svojoj sobi.' Držiš Growyja za šapu. Laku noć, sunce.