
Zatvori oči, sunce. Večeras te tvoj prijatelj Grow vodi u malu, tihu šumu. Zastaneš na rubu šume. Mrak je velik i crn. Malo te je strah, i to je u redu. Grow te drži za ruku.

Odjednom nešto zašušti u grmu. Zastaneš. 'Što je to?', prošapćeš. Grane se razmaknu. Iz grma izađe mali zec. Njuška mu podrhtava. Grow se nasmije. I ti se nasmiješ.

Grow pokaže prema nebu. Oboje šutite i gledate gore. Odjednom jedna zvijezda zasvijetli. Pa druga. Pa treća. Cijelo nebo se napuni malim, blistavim svjetlima. A jedna, najsjajnija od svih, lagano ti namigne, baš tebi. Nasmiješ se.

'Vidiš?', kaže Grow. 'Da nema mraka, nikad ih ne bismo vidjeli.' Grow prošapće: 'Kad god vidiš zvijezde...' A ti dovršiš: '...mrak čuva njihovo svjetlo.' Onda Grow tiho pita: 'Reci mi, sunce... jesmo li danas malo narasli?' Kimneš. 'Evo tvog malog rasta za večeras', šapne Grow. 'Prije spavanja pronađi tri male zvijezde u svojoj sobi.' Držiš Growa za šapu. Laku noć, sunce.
