Kidy
I ti i tvoj prijatelj htjeli ste crvenu ljuljačku, sunce. To je zapravo cijela svađa, a nekako je narasla u glasne riječi i guranje. Sad ti sjediš na jednom kraju igrališta, a prijatelj na drugom, okrenuti ste jedno drugom leđima, i cijelo je poslijepodne posivjelo.
Growy sjedne pored tebe u piljevinu i ne kaže 'idi se ispričaj'. Growy kaže: 'U tebi su sad dva osjećaja odjednom. U srcu ti je još ljutnja, a istovremeno ti prijatelj jako nedostaje. Oba osjećaja, u isti čas.' Kimneš, i grlo ti se stisne, jer to još nitko nikad nije rekao naglas. Da oba osjećaja smiju postojati.
'Pogledaj bolje', kaže Growy i pokaže na sredinu tvojih prsa. I eto je: nit. Tanka, srebrna, pruža se preko cijelog igrališta, od tebe do tvog prijatelja, u sredini opuštena i siva, obješena do prašine. Ali nije prekinuta. Ni malčice. A bila je tu cijelo vrijeme.
'Tebi sad treba', svečano objavi Growy, 'jedan GOVOR. Predragi prijatelju, na ovaj dan nad danima, ja ti ovime...' Growy se zaplete u vlastite riječi i stane, ružičastih ušiju. Pa ti jednostavno odeš do prijatelja i kažeš ono što je istina: 'Ljuljačka mi je bila važnija od tebe. Ali zapravo nije.' Prijatelj podigne pogled. Growy trepne. 'Aha. To je bilo bolje od moga govora.' Onda Growy tiho doda: 'Svađa ne prekida nit. Nit samo popusti, sve dok je netko nježno ne povuče natrag.'
Nit se zategne, zagrije i pozlati. Naizmjence se ljuljate na crvenoj ljuljački, jedno gura, drugo leti, i poslijepodne opet dobije boju. Growy se nasloni na stup ljuljačke i pita: 'Reci mi, sunce... jesmo li danas malo narasli?' Jesmo. 'Evo tvog malog rasta za sutra', kaže Growy. 'Ako ti nit s nekim popusti, povuci je: samo idi i stani pored njega. Ne moraš još ni ništa reći.' Vidimo se sutra, sunce.