Kidy
Dogodi se dok doručkuješ, sunce. Prozor odjednom utihne i pobijeli, i prvi snijeg ove godine spusti se u sporim, krupnim pahuljama koje se prevrću u zraku. Vani si prije nego što ti je i druga čizma na nozi, a Growy dolebdi za tobom u svijet koji je sav omekšao.
Growy stane sasvim mirno usred svega, ušiju punih snijega, i svečano objavi: 'Ulovit ću najsavršeniju pahuljicu na svijetu. I onda ću je zadržati. Zauvijek. U džepu.' Growy potapše džep. Zvuči kao vrlo ozbiljan plan.
Pružiš rukavicu i jedna pahulja sleti ravno na nju. Nagneš se blizu, tako blizu da je skoro dodirneš nosom, i gle! Unutra je sićušna zvjezdica. Prava, s krakovima i crticama i sitnim grančicama, i nije nalik nijednoj drugoj. 'Growy, GLEDAJ!' vikneš. Ali dok Growy stigne pogledati, na vuni je samo mala mokra točkica. Uloviš još jednu. Opet zvjezdica. I opet nestane.
Growyjev je džep mokar i prazan, a uši mu klonu skroz do dolje. 'Tako jako želim zadržati jednu', kaže Growy sasvim tiho. Staviš rukavicu tik do Growyjeve šape, i ovaj put oboje gledate istu pahuljicu u istom trenutku, zajedno, dok se ne otopi. Growy šmrcne. 'Neke lijepe stvari ne mogu se sačuvati', kaže Growy. 'One su samo za sada.'
Idete kući kroz snijeg koji pada, Growyjev je džep i dalje mokar, ali Growy se smiješi. 'Ipak mi je jedna ostala', kaže Growy i lupne se po glavi. 'Ona koju smo gledali zajedno.' Onda Growy pita: 'Reci mi, sunce... jesmo li danas malo narasli?' Jesmo. 'Evo tvog malog rasta za sutra', kaže Growy. 'Podijeli s nekim jedan pogled. Pokaži na nešto i pričekaj dok i on to ne ugleda.' Vidimo se sutra, sunce.