🏜️ Pijesak i pustinje

Pijesak je na dodir sitan i zrnat, i može ti proklizati kroz prste poput vode.

Pijesak je napravljen od bezbroj sićušnih zrnaca stijene i minerala, razlomljenih i izglačanih tijekom jako dugog vremena vodom, vjetrom ili valovima koji iznova i iznova udaraju. Većina zrnaca pijeska napravljena je od tvrdog, staklastog minerala zvanog kvarc, upravo je zato pijesak često osjeti hrapavo, ali se rijetko raspada. Nije sav pijesak isti, neki je blijedožut, neki je crn, a neki je čak ružičast ili bijel, ovisno o tome od koje je stijene nastao.

Mokri pijesak se lijepi zajedno, pa ga možeš nabiti u kantu i izgraditi dvorac od pijeska.

Pijesak se brzo zagrije na suncu jer su sićušna zrnca dovoljno tamna ili suha da brzo upiju toplinu, a za razliku od vode, pijesak ne može tu toplinu raširiti niti se lako sam ohladiti. S tako malo vode ili biljaka oko pustinje koje bi zadržale vlagu, tlo ima gotovo ništa što bi usporilo koliko se brzo zagrijava pod jakim suncem. Isti taj pijesak jednako brzo gubi toplinu čim sunce zađe, upravo je zato pustinja danju može biti prženo vruća, a noću iznenađujuće hladna.

Neke pustinje leže odmah pored visokih planina. Planine iscijede svu kišu iz oblaka prije nego oblaci stignu na drugu stranu, isto kao što te kišobran drži suhim. Druge pustinje jednostavno leže daleko od bilo kojeg oceana, pa oblacima ponestane kiše puno prije nego stignu tamo. Pustinja također nije uvijek vruća, neke pustinje postanu gorko hladne, jer ono što neko mjesto čini pustinjom jest koliko malo kiše ondje padne svake godine, ne temperatura.

Pustinja ima jako malo vode i malo oblaka, pa sunce nemilosrdno grije pijesak cijeli dan.

Pješčane dine nastaju kad vjetar pokupi rastresita zrnca pijeska i nagomila ih gdje god nešto uspori vjetar, poput stijene ili grma. Kad dina jednom počne rasti, vjetar nastavlja puhati pijesak uz njezinu blažu padinu i ispuštati ga baš preko vrha. To znači da se cijela dina pomiče naprijed, zrno po zrno, tijekom mjeseci i godina. Najviše pješčane dine na svijetu mogu narasti više od mnogih zgrada, izgrađene u potpunosti od bezbroj sićušnih zrnaca pomaknutih jednim naletom vjetra po naletu.

Vjetar polako gura pijesak u velike hrpe zvane dine, koje mogu izgledati baš kao mala, meka brda.