KidyGrowKidyGrow
EN HR ES
Preuzmi aplikaciju↓ App
auto_storiesKnjižnica priča

Growy i figurica koja se klanja

schedule5 minchild_care3–6

Upiši ime i pojavit će se u priči. Ostaje samo na ovom uređaju.

Ploča je na stolu, sunce, figurice su poredane, i prva igra večeri počinje. Growy baca, ti bacaš, male figurice poskakuju svojom stazom. A onda Growyjeva figurica bude poslana skroz kući, dvaput, i izgubi. Growy zuri u ploču. Growy udahne. I Growy izvede potpuni tragični prevrtaj: unatrag s jastuka, noge u zrak, figurice lete na sve strane.

Čekaš dok Growy pokupi baš svaku figuricu, što potraje, jer prevrtanje je brzo, a pospremanje sporo. 'Bolje?' pitaš. 'Ne', kaže Growy, spuštenih ušiju. 'Gubljenje je kao osa u trbuhu.' Kimneš. Stvarno jest. Svejedno opet postaviš ploču, i ta mala riječ, opet, pokaže se važnijom nego što itko primijeti.

Druga runda. I ovaj put kocka se okrene protiv TEBE. Tvoja figurica bude poslana kući tik pred kraj, i osa je odjednom u tvom trbuhu, vruća i zujava, i ruka ti se trzne prema rubu ploče, želeći cijelu stvar prevrnuti u nebo.

'Čekaj', kaže Growy brzo. 'Prije prevrtanja. Pogledaj svoju figuricu.' I tvoja mala figurica napravi nešto što nijedna figurica nikad nije: popne se na tvoj dlan, stane sasvim uspravno, i izvede dubok, pravi naklon. Kao glumac kad predstava završi. 'Odigrala je cijelu svoju ulogu', kaže Growy. 'Isti naklon za pobjedu, isti naklon za gubitak. Jer mala igra završi. Velika igra je to što igramo opet.'

I tako se tvoja figurica nakloni, i Growy nakloni pobjedničku, i osa nekako odzuji usred naklona, neprimijećeno. Ploča se već postavlja za treću rundu, a to je velika igra, koja traje i traje. 'Reci mi, sunce', pita Growy, 'jesmo li danas malo narasli?' Jesmo. 'Evo tvog malog rasta za sutra', kaže Growy. 'Nakon sljedeće igre, uz pobjedu ili gubitak, nakloni svoju figuricu.' Vidimo se sutra, sunce.

💡Za razgovor

  • Kako izgleda osa u trbuhu?
  • Zašto se figurica jednako klanja nakon pobjede i nakon gubitka?
  • Koja igra nikad ne mora završiti?

👪Za tebe

Mržnja prema gubljenju u ovoj je dobi razvojno precizna: predškolci grade sebe, i izgubljena igra na tren se čita kao dokaz o njima samima, a ne o kocki. Puštanje da uvijek pobijede ne gradi mišić, ali ni satiranje; radi visok omjer zajedničkih igara naspram natjecateljskih, toplo imenovanje uboda kad dođe ("gubljenje pecka, i mene pecka") i glasno modeliranje vlastitih malih gubitaka, uključujući oporavak ("joj, opet kući! dobro, opet"). Riječ opet i jest ta vještina: spremnost na ponovni ulazak nakon gubitka razlikuje otporne igrače, a svako novo postavljanje ploče njezino je ponavljanje. Rituali poput naklona daju kraju oblik koji je identičan uz pobjedu i uz gubitak, što tiho uči da djetetova vrijednost nikad nije ni bila na ploči. Ako svaka igraća večer završi u suzama, skratite igre umjesto da ih izbjegavate; pet dvominutnih igara je pet krajeva za vježbanje.

🎨Isprobajte

🎲 Uvedite naklon na sljedećoj igraćoj večeri: figurica svakog igrača na kraju izvede isti naklon, a figurica onoga tko je izgubio klanja se PRVA, uz najveći pljesak. Onda zajedno izgovorite čarobnu riječ: opet.

🔗Povezano

child_careŠto očekivati s 4 godine
arrow_backViše priča