🪐 Fizika vremena

Dan je definiran time koliko točno treba Zemlji da se jednom potpuno okrene oko svoje osi, vraćajući bilo koju točku da opet bude okrenuta suncu na isti način kao kad je počela. Ovaj jedan okret traje otprilike dvadeset i četiri sata, i taj postojan, ponavljajući pokret zapravo je krajnji razlog zašto satovi uopće dijele dan na sate. Zemljina rotacija nije potpuno identična jučerašnjoj do najsićušnijeg djelića, dogodi se sitno njihanje i usporavanje, što je jedan razlog zašto znanstvenici povremeno moraju napraviti jako male ispravke da naši satovi ostanu savršeno usklađeni sa stvarnom Zemljinom rotacijom.

Godina je definirana time koliko točno treba Zemlji da dovrši jednu punu petlju oko sunca, putujući golemim zakrivljenim putem kroz svemir prije nego stigne natrag na istu točku s koje je krenula. Ovo putovanje traje otprilike tristo šezdeset pet i četvrt dana, broj koji dolazi isključivo iz veličine Zemljine orbite i toga koliko brzo naš planet putuje, ne iz bilo koje ljudske odluke. Svaki pojedini kalendarski sustav ikad izmišljen zapravo je samo drugačiji pokušaj podijeliti to isto jedno orbitalno putovanje na manje, lakše upravljive komade.

Zemljino stvarno putovanje oko sunca zapravo traje otprilike tristo šezdeset pet i četvrt dana, ne savršeno okrugao broj, jednostavno zbog točne veličine i brzine njezine orbite. Kalendari se moraju nekako nositi s ovim preostalim četvrt danom, upravo zato postoje prijestupne godine, dodajući jedan dodatan dan otprilike svake četiri godine da kalendar ostane usklađen sa Zemljinom stvarnom orbitom. Čak je i pravilo o prijestupnim godinama trebalo malu dodatnu doradu, jer ni taj četvrt dan nije potpuno točan, pa se određene stoljetne godine zapravo preskoče kao prijestupne da isprave tu sićušnu preostalu razliku.

Iznenađujuće, ne, vrijeme zapravo može teći jako malo drugačijom brzinom ovisno o tome koliko se brzo nešto kreće i koliko je jaka gravitacija oko toga, ideja otkrivena kroz fiziku, a ne kroz svakodnevno iskustvo. Satovi postavljeni na brze svemirske letjelice ili visoko gore gdje je gravitacija slabija stvarno tiktaču sićušno drugačijim ritmom u odnosu na satove dolje na površini Zemlje. Ove razlike previše su sićušne da bi ih osoba ikad primijetila u svakodnevnom životu, ali su stvarne i mjerljive, a znanstvenici ih zapravo moraju uzeti u obzir da određene jako precizne tehnologije ispravno rade.