Kidy
Bok, sunce. Danas te tvoj prijatelj Growy vodi u park, gdje mali zeko sam slaže toranj od kocaka. Jako se želiš igrati, ali noge ti kao da su se zalijepile. Što ako zeko kaže ne?
Growy sjedne kraj tebe i tiho kaže: 'Sklopiti prijateljstvo zna djelovati kao velik skok. Ali obično počinje jednom malom, ljubaznom riječju.' Uvježbavaš je u glavi: bok.
Duboko udahneš i priđeš. 'Bok, mogu li graditi s tobom?' Zeko se nasmiješi i gurne ti pola kocaka. 'Da! Baš sam se nadao da će netko doći.' I tako, toranj odjednom ima dva graditelja.
Slažeš, smiješ se i gradiš iznova kad se toranj sruši. Kad toranj napokon stoji visok i ponosan, mali plavi leptir sleti i spusti se baš na vrh, kao da kaže bravo. Growy zadovoljno gleda: 'Za novog prijatelja treba ti samo jedno: budi prvi koji kaže bok.' Zeko ti već djeluje mnogo manje kao stranac.
Kad dođe vrijeme za polazak, ti i zeko mahnete i obećate da ćete opet graditi. Growy se nasmiješi i pita: 'Reci mi, sunce... jesmo li danas malo narasli?' Jesmo. 'Evo tvog malog rasta za sutra', kaže Growy. 'Budi prvi koji kaže bok jednom novom prijatelju.' Vidimo se sutra, sunce.