Kidy
Bok, sunce. Danas tvoj prijatelj Grow ide s tobom kod bake. Čim se vrata otvore, iz kuće zamiriše topao miris pečenja, a bakine ruke šire se širom baš za tebe. Grow sretno onjuši zrak.
U kuhinji brašno posipa stol kao mekani snijeg. Baka ti veže malu pregaču i kaže: 'U ovoj kuhinji svaka ruka pomaže.' Ti utiskuješ oblike za kekse, a Grow prije reda ukrade zalogaj tijesta. 'Grow!' nasmije se baka i lupne mu mrvicu brašna na nos.
Pričate, miješate i smijete se Growovu nosu bijelom od brašna. Baka priča kako je netko iz tvoje obitelji, dok je bio jednako malen kao ti, jednom prosuo cijelu vrećicu brašna i pretvorio kuhinju u snježnu oluju. Lijep je osjećaj pripadati obitelji s toliko priča.
Kad su keksi topli, podijelite ih oko stola. I ondje, na pladnju, jedan je keks ispečen baš u obliku Growa, i čini se da ti nježno namigne. Grow se nagne: 'Ljudi koji te vole učine da svako mjesto bude kao dom.' Bakina kuhinja osjeća se točno tako.
Prije polaska čvrsto zagrliš baku i sačuvaš jedan keks za put. Grow se nasmiješi i pita: 'Reci mi, sunce... jesmo li danas malo narasli?' Jesmo. 'Evo tvog malog rasta za sutra', kaže Grow. 'Nekomu koga voliš daj najveći zagrljaj i reci mu jednu stvar koja ti se kod njega sviđa.' Vidimo se sutra, sunce.