Kidy
Bok, sunce. Danas te tvoj prijatelj Grow prati kod doktora na pregled. U čekaonici su meke stolice, košara puna slikovnica i ljubazna sestra koja ti mahne. U trbuhu ti se pojavi mala briga. 'I meni je pomalo nelagodno', prizna Grow i stisne ti šapu. 'Ali idem prvi, da vidiš da nije ništa strašno.'
Doktor stavi hladni, okrugli stetoskop Growu na prsa. 'JAOOO! HLADNO!', zaurla Grow i odskoči tako naglo da mu uho udari o stolicu. 'Grozno! Užasno! Nikad više!' Zabuljiš se. To baš i ne izgleda ohrabrujuće.
Doktor se nasmiješi i protrlja stetoskop među dlanovima dok se ne ugrije. 'Grow je zaboravio pričekati da se zagrije', kaže tiho. Radoznalo ispružiš ruku i zamoliš da i ti probaš. Osjetiš hladan krug na koži, samo na trenutak, pa ništa. 'Grow', kažeš, 'samo je hladno. Ne boli nimalo.' Grow nakrivi glavu. 'Stvarno?' 'Stvarno.'
Sad ti doktor nježno stavi stetoskop na prsa, i ti već znaš: samo hladno, pa prođe. Čuješ vlastito srce kako kuca kao mali bubanj, bum-ba-bum. Malo svjetlo zaviri u uši, a meka traka nježno stisne tvoju ruku pa je pusti. Svaki dio je gotov, jedan miran udah po jedan. Grow gleda sa strane, malo posramljeno, malo ponosno.
Doktor ti da nagradu: naljepnicu maloga lava koji tiho rikne kad je pritisneš. Na putu kući pritisneš naljepnicu i ona tiho rikne. 'Znaš to bolje od mene', kaže Grow. 'Hladno samo prođe, ne treba vikati.' Nasmiješiš se. Onda Grow pita: 'Reci mi, sunce... jesmo li danas malo narasli?' Jesmo. 'Evo tvog malog rasta za sutra', kaže Grow. 'Dotakni nešto hladno i pričekaj tri sekunde. Vidjet ćeš, samo hladi, ne boli.' Vidimo se sutra, sunce.