Kidy
Bok, sunce. Cijelo jutro kopaš po vrtu s Growyjem, i pogledaj sad svoje ruke. Prekrivene su smeđom, mrvičastom zemljom. Growy zavrti dvije blatnjave šapice i naceri se: 'Vrijeme je za umivaonik.'
Otvoriš slavinu i topla voda teče preko tvojih prstiju. Growy zabrza i istisne veliku kap sapuna ravno na vlastiti nos. 'Ups!' Zahihoćeš i pomogneš mu. 'Utrljaj ga u puno mjehurića', kaže Growy, 'po vrhu, ispod i između svakog prsta.' Mjehurići su skliski i mekani.
Ribaš dok Growy pjevuši malu pjesmicu za pranje, taman toliko da polako izbrojiš do dvadeset. I gle! U svakom mjehuriću sja sićušna duga, a jedan velik mjehurić odlebdi gore, gore, i pukne uz nježan dúgin namig. Zemlja se u vrtlozima odnese niz odvod.
Ispereš, i ruke izađu čiste, tople i mirišu na sapun. Growy zaplješće i kaže: 'Topla voda i mjehurići isperu male neposlušnike.' Ponosno zamrdaš čistim prstima.
Sad su ti ruke spremne za užinu, i sve je gotovo, sasvim samostalno. Growy zaplješće i pita: 'Reci mi, sunce... jesmo li danas malo narasli?' Jesmo. 'Evo tvog malog rasta za sutra', kaže Growy. 'Idući put dok pereš ruke, napravi brdo mjehurića i izbroji ih sve do dvadeset.' Vidimo se sutra, sunce.