Svemir

Zvijezda je golema kugla vrućeg, užarenog plina, daleko u svemiru. I naše Sunce je zvijezda, samo nama najbliža, zato izgleda tako veliko i sjajno.

Sunce je golema zvijezda koja stvara svjetlo i toplinu, a dio te topline putuje sve do nas. Iako je jako daleko, tako je snažno da ga osjetimo na koži.

Svjetlost zvijezde putuje dugo, a onda prolazi kroz zrak koji se miče oko Zemlje. Zrak malo savija tu svjetlost dok titra, pa se čini da zvijezda treperi.

Zvijezde zapravo nikad ne odu, cijeli su dan gore na nebu. Sunce je samo tako sjajno da njegovo svjetlo ispuni nebo i skrije daleke zvijezde do noći.

Mjesec zapravo ne mijenja oblik, uvijek je okrugao. Dok kruži oko Zemlje, Sunce mu obasjava različite dijelove, pa jedne noći vidimo tanki srp, a druge puni krug.

Mjesec nema nikakvo svoje svjetlo. Sjaji jer sunčeva svjetlost padne na njega i odbije se natrag do nas, kao ogledalo koje hvata Sunce.

Mjesec je jako, jako daleko, pa koliko god daleko hodao, ne možeš ga ostaviti iza sebe. Budući da ostaje iste veličine dok se mičeš, čini se kao da te prati.

Mjesec je na nebu u različito vrijeme, a ponekad je gore dok je Sunce još vani. Kad se to dogodi, možeš uočiti blijedi Mjesec na svijetlom plavom dnevnom nebu.

Jupiter je najveći planet koji kruži oko našeg Sunca, daleko veći od Zemlje. Tako je golem da bi u njega stalo više od tisuću Zemalja.

Mars je prekriven prašinom punom željeza, iste tvari zbog koje metal zahrđa. Ta hrđava prašina daje cijelom planetu crvenkasto-narančastu boju.

Oko našeg Sunca putuje osam planeta, a Zemlja je jedan od njih. Ima ih svih veličina, od malih stjenovitih do golemih, uglavnom od plina.

U svemiru nema poda ispod nas na koji bismo pali, pa nema „dolje” kamo bi Zemlja pala. Zemlja jednostavno lebdi i kruži oko Sunca, držana nježnom nevidljivom silom koju zovemo gravitacija.

U svemiru sve lebdi, pa astronauti ne mogu leći u običan krevet. Zavuku se u vreće za spavanje pričvršćene za zid, da ne lebde uokolo dok spavaju.

Astronauti jedu hranu iz posebnih vrećica da ne odlebdi i ne napravi nered. Puno je toga prvo osušeno, pa dodaju vodu da opet postane mekano i ukusno.

Daleko u svemiru sila gravitacije tako je nježna da ništa više nije teško. Kad ih gotovo ništa ne drži dolje, astronauti i sve oko njih jednostavno lebde.

Raketa spaljuje gorivo i vrlo, vrlo snažno gura golemi mlaz vrućeg plina prema dolje. Taj potisak šalje raketu da jurne prema gore, dovoljno visoko da dosegne svemir.