Kidy
Bok, sunce. Danas te tvoj prijatelj Growy vodi u sunčani vrt u kojem hrana raste u svim bojama: crvene bobice, zeleni grašak, narančasta mrkva, ljubičaste šljive. Cijela duga, spremna za upoznavanje.
U blizini sjedi mala vjeverica i gricka onaj isti orah koji uvijek jede. Nova hrana vjeverici izgleda pomalo čudno. Growy ne požuruje. 'Nove stvari isprva mogu djelovati čudno. To je u redu.'
Growy ti otkrije nježnu tajnu: s hranom se možeš sprijateljiti i bez zalogaja. Prvo joj možeš samo reći bok: pogledati je, pomirisati, dotaknuti, možda malo liznuti. Vjeverica se znatiželjno nagne bliže.
Zato uzmeš jednu malu crvenu bobicu i probaš najmanji mogući zalogaj. Samo na tren, čini se da bobica lagano zasja, kao da ti zahvaljuje što si joj rekao bok. Možda ti se svidi, možda ne, i oboje je sasvim u redu. Growy se nasmiješi: 'Za probati treba samo mali zalogaj hrabrosti.' Vjeverica proba grašak i razrogači oči.
Tvoj tanjur sad izgleda kao duga, ne zato što je sve pojedeno, nego zato što u tebi ima dovoljno hrabrosti da kažeš bok. Onda Growy pita: 'Reci mi, sunce... jesmo li danas malo narasli?' Jesmo. 'Evo tvog malog rasta za sutra', kaže Growy. 'Sutra reci bok jednoj novoj hrani, samo pogled, njuška ili sitan liz.' Vidimo se, sunce.