
Nešto želiš, sunce, i točno znaš što je to. Želja je u tebi bistra kao staklo. Ali kad riječ pošalješ van, izleti klimavo, i odrasla osoba nakrivi glavu i kaže: 'Molim?' Pokušaš opet. Opet nakrivljena glava. Nešto vruće zapecka iza očiju, i više ti se ne da reći baš ništa.

Growy sjedne pored tebe i stavi jednu šapu, sasvim nježno, na tvoja prsa. 'Znaš što tu unutra živi? Gnijezdo. Cijelo gnijezdo ptica-riječi. Neke od njih već lete ravno kao strijele. Neke lete klimavo, praveći petlje kroz zrak. A neke još sjede u gnijezdu i rastu im perca. Rast perca traje točno onoliko koliko traje. Gledaj, možeš ih vidjeti.' I kad progovoriš, stvarno MOŽEŠ: mala svjetleća ptica zaleprša iz tvojih prsa i odleti u petljama kroz sobu.

'Gledaj mene', kaže Growy i pokuša zatražiti užinu. Iz Growyjevih prsa izleti najčudnija ptica koju znaš, sasvim izmiješana, napravi dvije petlje i sleti naopako u tvoje krilo. Skupiš dlanove oko nje, i osjetiš što Growy želi reći: užina, jasno kao dan. 'Uhvatilo se!' zablista Growy. 'Naopako, a ipak se uhvatilo!'

'To je cijela tajna', kaže Growy. 'Riječ ne mora izletjeti savršena. Treba joj samo netko tko će je uhvatiti. A dok ptici još rastu perca, imaš druge glasnike: prst može pokazati, ruke mogu odglumiti, i možeš nekoga uzeti za ruku i dovesti ga do te stvari. To nisu manje vrijedne ptice. I one lete.'

Probaš klimavu riječ još jednom, i ovaj put odrasla osoba skupi oba dlana i uhvati je, sa svim petljama, i ono što želiš stigne. Gnijezdo u tvojim prsima je toplo. 'Reci mi, sunce', pita Growy, 'jesmo li danas malo narasli?' Jesmo. 'Evo tvog malog rasta za sutra', kaže Growy. 'Pošalji JEDNU poruku nekome tko te voli: riječ, prst koji pokazuje, ili ruku koja vodi. Koja god ptica bude spremna.' Vidimo se sutra, sunce.
