🔭 Znanost o oceanu i budućnost

Kako Zemljina atmosfera zarobljava ukupno više topline, ocean upija golem udio te dodatne topline, uzrokujući da prosječne oceanske temperature postupno rastu tijekom posljednjih desetljeća, s mjerljivim učincima na morski život, koraljne grebene i vremenske obrasce diljem svijeta. Ledenjaci i ledene ploče koji se tope dodaju velike količine dodatne slatke vode u ocean, posebno blizu polova, što može poremetiti osjetljivu ravnotežu temperature i slanosti koja normalno pokreće velike duboke oceanske struje. Znanstvenici su posebno zabrinuti da bi te struje mogle oslabiti ili se pomaknuti na nepoznate načine kako se klima nastavlja mijenjati, jer toliko mnogo klime planeta, vremena i morskog života ovisi o tome da te struje nastave cirkulirati u poznatim, predvidivim obrascima.

Ocean djeluje kao jedna od najvećih prirodnih zaliha ugljika na Zemlji, neprestano razmjenjujući ugljikov dioksid s atmosferom iznad sebe, upijajući nešto kad su razine u zraku visoke i polako otpuštajući nešto natrag pod drugim uvjetima. Sićušne oceanske biljke zvane fitoplankton izvlače ogromne količine ugljika iz morske vode dok rastu, a kad umru, dio tog ugljika potone dolje i slegne se u sediment morskog dna, zaključavajući ga daleko od atmosfere na izuzetno dugo vrijeme. Budući da ocean drži i pomiče tako ogromnu količinu ugljika u usporedbi s atmosferom ili kopnom, čak i male promjene u tome koliko učinkovito upija ili otpušta ugljik mogu imati primjetan učinak koji se širi na cijeli Zemljin klimatski sustav.

Oceanski valovi, plime i struje svi nose ogromne količine stalne, predvidive energije kretanja koju inženjeri pokušavaju uhvatiti koristeći posebno dizajnirane podvodne turbine i plutajuće uređaje, pretvarajući to prirodno kretanje izravno u struju. Za razliku od vjetra ili solarne energije, koji ovise o vremenu i dnevnoj svjetlosti, plimna energija posebno prati izuzetno predvidive dnevne obrasce, pouzdano pokretana Mjesečevom gravitacijom umjesto promjenjivim vremenskim uvjetima. Vjetroelektrane na moru, izgrađene daleko na moru gdje vjetrovi obično pušu jače i postojanije nego na kopnu, već su postale jedan od najbrže rastućih izvora obnovljive energije u mnogim obalnim zemljama diljem svijeta.

Autonomni podvodni roboti, zvani oceanski jedrilice ili dronovi, sad mogu putovati kroz ocean mjesecima bez ikakvog čovjeka na brodu, neprestano skupljajući detaljne podatke o temperaturi, slanosti i morskom životu preko ogromnih dionica vode. Sateliti koji kruže daleko iznad Zemlje neprestano prate temperaturu površine mora, boju oceana, pa čak i suptilne promjene u razini mora diljem cijelog planeta, pružajući znanstvenicima širok, stalno ažuriran pregled nemoguć postići samo brodovima. Znanstvenici sve više koriste i testiranje okolišne DNK, analizirajući sićušne genetske tragove ostavljene u jednostavnom uzorku morske vode, da otkriju koje su vrste nedavno bile prisutne u nekom području bez ikad potrebe da vide ili ulove ijedno stvorenje izravno.