Kidy
Bazen je ogroman, sunce. Sa stepenica, na kojima stojiš već neko vrijeme, izgleda kao cijela plava zemlja, koja se ljulja i svjetluca, bez poda kojem se može vjerovati. Druga djeca prskaju i vrište u njegovoj sredini. Tvoja stopala ostaju točno gdje jesu.
'GLEDAJ OVO!' zaurla Growy s ruba. 'VELIČANSTVENA BOMBA!' Growy skoči, ne skupi se nimalo, i sleti ravno na trbuh uz pljusak koji odjekne preko cijelog bazena. Growy izroni s vodom u nosu i jednim uhom presavijenim naopako, veslajući u malom zbunjenom krugu. Pružiš ruku sa stepenica i dotegliš Growyja do sebe. 'Voda je', proklokoće Growy, 'jača nego što izgleda.'
Sjednete na stepenice da dođete k sebi, voda vam je do struka, i Growy kaže onu korisnu stvar: 'Evo u čemu je greška: cijeli bazen odjednom. Ali cijeli bazen nikad i ne dodirneš. Gledaj.' Growy pokaže na tvoje noge. 'Upravo sad, samo te OVA voda dodiruje. Jedan mali komad. Ne moraš vjerovati cijeloj plavoj zemlji. Samo lokvici u kojoj stvarno jesi.'
Jedna stepenica niže. Mali komad vode oko tebe krene s tobom, topao od sunca. Još jedna stepenica. Onda Growy kaže: 'A sad dobar dio. Nasloni se na nju.' I kad se napokon prestaneš grčevito držati i legneš na leđa, voda se skupi ispod tebe kao široka, mirna ruka, i osjetiš njezine prste kako te drže, a da ih nitko nije ni zamolio. 'Ne moraš vjerovati cijelom bazenu', kaže Growy tiho. 'Samo malom komadu vode ispod sebe.'
Plutaš, samo jedan dah, možda dva, s nebom iznad i širokom rukom ispod, i onda samostalno staneš na noge, sa smiješkom do ušiju. 'Reci mi, sunce', pita Growy, s jednim uhom još presavijenim, 'jesmo li danas malo narasli?' Jesmo. 'Evo tvog malog rasta za sutra', kaže Growy. 'Kod sljedećeg kupanja lezi na leđa i pusti da ti voda drži glavu, jedan cijeli dah.' Vidimo se sutra, sunce.