Tijelo

Srce je snažan mali mišić u tvojim prsima koji pumpa krv po cijelom tijelu, danju i noću. Krv nosi hranu i zrak do svakog dijela tebe, čak i do nožnih prstiju.

Kad trčiš i igraš se, tvoji mišići trebaju više zraka da nastave raditi, pa srce brže kuca da im ga brzo pošalje. Čim se odmoriš, srce opet uspori.

Svaki put kad udahneš, uvučeš zrak u kojem ima nešto što se zove kisik, a tvoje ga tijelo treba da radi i raste. Kad izdahneš, izbaciš onaj dio s kojim je tijelo završilo.

Krv je kao mali užurbani dostavljač u tebi koji nosi hranu i zrak do svakog dijela tijela i odnosi ono što ti ne treba. Pomaže ti i da zacijeliš kad se ogrebeš.

Oči rade kao maleni prozori koji propuštaju svjetlo od svega oko tebe. Oči to svjetlo pretvore u male poruke i pošalju ih mozgu, koji od njih napravi slike koje vidiš.

To što imaš po jedno uho sa svake strane pomaže ti da odrediš odakle dolazi zvuk. Zvuk stigne do bližeg uha malčice ranije, a tvoj mozak to iskoristi da te usmjeri na pravu stranu.

Jezik ti je prekriven sitnim kvržicama koje hvataju okuse poput slatkog, slanog i kiselog. One šalju vijest gore u mozak, koji odluči je li taj zalogaj fin ili nije.

Kihanje je način na koji tvoj nos izbaci nešto što ga škaklja ili smeta, poput prašine ili papra. Zrak izleti tako brzo da nos očisti u jednom velikom naletu.

San je vrijeme kad se tvoje tijelo odmara, popravlja i raste, pomalo kao punjenje baterije za posve novi dan. I mozak noć iskoristi da posloži sve što si naučio i radio.

Dok spavaš, mozak se tiho i dalje igra i miješa ono što si vidio, osjetio i zamislio u male priče koje zovemo snovi. Neki su snovi zabavni, neki čudni, a većina do jutra odluta.

Zijevanje je velik, spor udah koji tijelu daje gutljaj svježeg zraka, često kad si umoran ili se tek budiš. Nitko ne zna baš svaki razlog, ali možda pomaže mozgu da se malo razbudi.

Kad cijeli dan trčiš, razmišljaš i igraš se, tijelo polako potroši svoju energiju, kao igračka kojoj baterija slabi. Umor je nježan način na koji tijelo traži odmor i san.

Tvoje je tijelo napravljeno od milijardi sitnih gradivnih dijelova koji se zovu stanice, a one stalno stvaraju nove pa postaješ viši i jači. Dobra hrana, san i igra pomažu ti da rasteš.

Tvoji prvi mali zubi rade mjesto za veće, jače zube koji rastu odozdo. Kad je novi zub spreman, mliječni zub se zaklima i onda ispadne da ga propusti.

Kosa raste iz sitnih džepića u koži koji se zovu korijeni i cijelo vrijeme se gura malo dulje. Zato šišanje ne boli, jer vrhovi kose nisu živi kao tvoja koža.

Hrana je gorivo koje tijelo pretvori u energiju za trčanje, razmišljanje i rast, pomalo kao benzin za auto. Različita hrana daje ti različite stvari, zato te šarena mješavina drži jakim.

Kad progutaš, hrana klizne niz rastezljivu cijev u želudac, gdje se izgnječi i izmiješa u kašastu smjesu. Odande putuje u crijeva, duge vijugave cijevi koje upiju korisne dijelove koje tijelo treba i ostatak izbace kao kakicu.

Taj zvuk kruljenja nastaje kad ti želudac i crijeva stišću zrak i sokove unutar tebe. Često postane glasniji kad je želudac prazan, pa je to njegov način da te podsjeti kako je gotovo vrijeme za jelo.

Nakon što tijelo upije sve korisne dijelove hrane, ostane ono što ne može iskoristiti. Tijelo te ostatke spakira zajedno i izgura van kao kakicu, što je normalan i zdrav način da ti unutrašnjost ostane čista.

Tijelo ti je uglavnom napravljeno od vode, a malo je gubiš cijelo vrijeme dok se znojiš, dišeš i ideš na zahod. Žeđ je pametan način na koji ti mozak govori da popiješ vode i nadopuniš tijelo prije nego što je ponestane.

Mozak je poput užurbane upravljačke sobe tvog tijela i razgovara sa svakim tvojim dijelom kroz mrežu sitnih žica koje se zovu živci. Kad odlučiš mrdnuti nožnim prstom, mozak pošalje poruku koja tako brzo projuri niz živce da se prst pomakne gotovo istog trena kad to pomisliš.

Bol je alarmni sustav tvog tijela i zapravo ti pokušava pomoći. Kad dodirneš nešto prevruće ili udariš koljeno, sitni osjetnici pošalju hitnu poruku mozgu koja kaže stani, a ta bol te natjera da se povučeš prije nego što se jače ozlijediš.

Taj brzi trzaj zove se refleks, pokret koji tijelo napravi samo od sebe, ne čekajući da mozak odluči. Neke poruke idu prečicom ravno kroz kralježnicu pa tijelo može reagirati u trenu, što te čuva kad nema vremena za razmišljanje.

Duboko u ušima imaš malo tekućine koja se prelijeva dok se krećeš i pomaže mozgu da zna gdje je gore. Kad se brzo zavrtiš i staneš, tekućina se još trenutak vrtloži, pa mozak misli da se i dalje okrećeš i čini se da se soba vrti.

Kosti su ti izvana tvrde i čvrste, ali su žive i rastu baš kao i ostatak tebe. U mnogima od njih je meka, spužvasta sredina koja se zove koštana srž, mala užurbana tvornica koja stvara novu krv za tvoje tijelo.

Mišići su meki snopovi spojeni na tvoje kosti, a pokreću te tako da se stisnu kraće pa se opet opuste. Obično rade u parovima, pa jedan mišić podigne ruku dok se njegov partner sprema da je povuče natrag dolje.

Mjesta gdje se dvije kosti spajaju zovu se zglobovi i rade poput sitnih šarki koje ti omogućuju da se savijaš i okrećeš. Glatki, klizavi jastučić i pomalo rastezljive niti zvane ligamenti drže kosti zajedno i pomažu im da klize bez struganja.

Kad se udariš u nešto tvrdo, sitne krvne cjevčice tik ispod kože mogu puknuti i propustiti malo krvi unutra. Ta zarobljena krv vidi se kroz kožu kao modrica, a boja joj se polako mijenja iz crvene u ljubičastu pa u žutu dok je tijelo čisti i zacjeljuje.

Temperatura znači da je tijelo namjerno pojačalo vlastitu toplinu da se bori protiv klica koje te čine bolesnim. Mnoge klice ne vole toplinu, pa tijelo podigne temperaturu da ih uspori dok radi na tome da ti bude bolje.

Klice su živa bića premalena da bi se vidjela, a nekoliko njih može te razboljeti ako dospiju u tvoje tijelo. Dobra je vijest da tijelo ima pametnu obranu, a jednostavne navike poput pranja ruku isperu većinu klica prije nego što naprave nevolju.

Kašalj je nagli mlaz zraka kojim tijelo izbaci nešto iz grla ili pluća, poput prašine, mrvice koja je krenula krivim putem ili sluzi kad si prehlađen. To je jedan od brzih načina na koje tijelo čisti dišne putove da možeš lako disati.

Čim se malo posiječeš, krv brzo postane ljepljiva i napravi čep koji zaustavi krvarenje, a on se osuši u krastu. Pod tom krastom tijelo užurbano gradi posve novu kožu, i čim je gotova, krasta sama otpadne.

Cijelo tvoje tijelo izgrađeno je od sitnih živih gradivnih blokova zvanih stanice, premalenih da bi se vidjele bez mikroskopa. Imaš ih bilijune, a različite vrste rade različite poslove: mišićne stanice vuku, krvne stanice nose kisik, a moždane stanice šalju poruke. Zajedno čine cijelog tebe.

Unutar gotovo svake stanice nalazi se skup uputa zvan DNK, pomalo kao kuharica za izgradnju i rad tvog tijela. Odlučuje o stvarima poput boje tvojih očiju i koliko bi mogao narasti. Tvoj DNK mješavina je od roditelja, i zato dijeliš osobine sa svojom obitelji.

Sličiš svojoj obitelji jer si naslijedio mješavinu njihova DNK, pola od svakog roditelja. Ta mješavina odlučuje o osobinama poput kose, boje očiju i oblika lica. Budući da je spoj kod svakoga drukčiji, čak ni braća i sestre ne izgledaju posve jednako.

Tvoje tijelo raste i samo se popravlja jer se stanice mogu umnožavati. Jedna se stanica uredno podijeli na dvije, svaka s istim uputama, pa se one opet podijele. Tako zacijeli mala ogrebotina i tako si od jedne sićušne stanice izrastao u cijelog sebe.

Kad se nešto dogodi, tvoje moždane stanice stvore nove veze koje to pohrane kao sjećanje. Svaki put kad o tome razmišljaš ili to vježbaš, te veze postaju jače, i zato ti ponavljanje pomaže da zapamtiš. Tvoj mozak stalno odlučuje što zadržati, a što pustiti.

Emocije su način na koji ti mozak pomaže da razumiješ svijet i što učiniti. Strah te može čuvati na sigurnom, radost te vuče prema dobrim stvarima, a tuga drugima govori da ti treba briga. Osjećaji nisu slabosti, oni su korisni signali, a imenovanje pomaže da se s njima nosiš.

Svaki put kad naučiš nešto novo, moždane stanice pružaju se i grade nove veze jedna s drugom. Vježbanje te veze čini jačima i bržima, kao kad prokrčiš jasnu stazu kroz visoku travu. Zato ono što je isprva teško, poput vožnje bicikla, postane lako čim ti mozak izgradi stazu.

Tvoj mozak ne može sve zadržati, pa pušta pojedinosti koje ne koristi, pomalo kao kad oslobodiš mjesto na punoj polici. Zaboravljanje nije kvar, ono ti pomaže da se usredotočiš na ono važno. Stvari koje ponavljaš, do kojih ti je stalo ili koje povežeš s drugim sjećanjima najvjerojatnije će ostati.

Kad jedeš, tvoje tijelo razgradi hranu na sitne djeliće goriva i krvlju ih odnese do svake stanice. Svaka stanica spoji to gorivo s kisikom koji udišeš da oslobodi energiju, pomalo kao spora, blaga vatra bez plamena. Ta energija pokreće sve što radiš.

Znojenje je domišljat način na koji se tvoje tijelo hladi. Kad ti postane vruće, sitne žlijezde izbace slanu vodu na kožu, a kako ona isparava u zrak, odnosi toplinu i ostavlja te hladnijim. Zato se više znojiš kad trčiš ili kad je dan vruć.

Hormoni su sitni kemijski glasnici koji putuju tvojom krvlju da dijelovima tijela kažu što raditi. Jedan te hormon pripremi da brzo potrčiš kad se uplašiš, drugi te navečer učini pospanim, a drugi tiho pomažu da rasteš. Održavaju tvoje tijelo da glatko radi, a da o tome i ne razmišljaš.

Tvoje tijelo naporno radi da cijelo vrijeme ostane na otprilike istoj ugodnoj temperaturi. Kad ti je hladno, drhtiš, što stvara toplinu, a koža ti zadržava toplinu blizu. Kad ti je vruće, znojiš se da se rashladiš. Dio tvog mozga djeluje kao termostat i drži ravnotežu točno kakva treba biti.

Krv je užurbana mješavina dijelova koji plutaju u blijedoj tekućini zvanoj plazma. Crvene stanice nose kisik tvom tijelu, bijele stanice bore se protiv klica, a sitni trombociti pojure da zakrpaju svaku posjekotinu. Sve to teče kroz tvoje tijelo da dostavlja, brani i popravlja, iznova i iznova.

Krv je crvena zbog crvenih stanica koje je ispunjavaju, a te stanice nose posebnu tvar koja hvata kisik. Kad je puna svježeg kisika iz tvojih pluća, postane jarko crvena, a nakon što preda kisik, postane tamnije crvena. Zato vene mogu izgledati plavkasto kroz kožu.

Tvoje tijelo ima ugrađenu obrambenu ekipu zvanu imunosni sustav. Posebne bijele krvne stanice ophode tvoje tijelo, uoče uljezničke klice i unište ih, pa čak i pamte klice koje su već pobijedile. Zbog tog pamćenja neke bolesti često dobiješ samo jednom.

Cjepivo tvom imunosnom sustavu daje sigurnu vježbu. Pokaže tvom tijelu bezopasan dio ili kopiju klice, pa tvoja obrana nauči prepoznati je a da se ne razboliš. Onda, ako se prava klica ikad pojavi, tvoje tijelo već zna kako je brzo pobijediti.