🔥 Pećinski ljudi i prvi alati

Jako, jako davno ljudi su crtali životinje poput konja i jelena baš na zidovima unutar pećina.

Sasvim prvi ljudi živjeli su jako, jako davno, davno prije nego su postojali dvorci, automobili ili čak polja, i selili su se od mjesta do mjesta u potrazi za hranom. Lovili su životinje, sakupljali voće, orašaste plodove i biljke, i radili zajedno u malim skupinama da ostanu sigurni i podijele ono što pronađu. Čak i bez pisma ili metalnih alata, ti su rani ljudi bili pametni, kreativni i smislili su domišljate načine da prežive u svim vrstama vremena.

Da, mekani ugljeni štapić ili komad kredastog kamena mogu ostaviti trag na tlu, baš kao sasvim prve bojice.

Davno prije nego su postojale šibice ili upaljači, ljudi su palili vatru trljajući komade suhog drveta jedan o drugi jako brzo. Trljali su dok trenje ne bi stvorilo dovoljno topline da nastane sićušan žareći ugarak. Drugi su udarali određene vrste kamenja jedno o drugo da stvore iskre. Te iskre mogle su zapaliti suhu travu ili koru i narasti u pravi plamen. Kad su ljudi naučili kontrolirati vatru, koristili su je da kuhaju hranu, ostanu topli noću i drže opasne životinje podalje.

Logorska vatra je mala, topla vatra koju ljudi lože vani, s narančastim i žutim plamenom koji pleše iznad drveta koje pucketa.

Sasvim prvi alati bili su napravljeni od stvari koje su ljudi mogli pronaći odmah oko sebe, poput kamenja, štapova, kostiju i životinjskih rogova. Ljudi su oblikovali oštre kamenove pažljivo udarajući jedan kamen o drugi dok se ne bi otkinuo koristan rub, stvarajući jednostavne noževe i strugalice. Ti su rani alati pomagali ljudima rezati meso, iskopavati korijenje i graditi zaklone, i s vremenom su ljudi polako naučili praviti oštrije i korisnije oblike.

Potraži kamen sa šiljastim rubom ili ravnom stranom. Davno su ljudi baš takvim kamenjem rezali i kopali.

Davno su neki ljudi slikali slike duboko unutar pećina, prikazujući životinje poput konja, bizona i jelena. Boje su pravili od zdrobljenog kamena, drvenog ugljena i gline pomiješane s vodom ili masnoćom. Nitko ne zna sa sigurnošću zašto su slikali. Mnogi stručnjaci misle da je to možda bio dio priča, obreda ili način pamćenja onoga što im je bilo važno. Te slike preživjele su mnogo tisuća godina jer duboki, tamni, suhi dijelovi pećina štite ih od vjetra, kiše i sunčeve svjetlosti.