Otvaraš ruksak i na dnu nađeš malog gumenog dinosaura. Nije vaš. Dijete slegne ramenima: prijatelj ih ima puno.
- Važnije od dobi je razumijevanje. Prema AACAP-u djeca otprilike između 3. i 5. godine shvate da uzimanje tuđeg nije u redu, a dotad uzimanje obično nije krađa.
- „Našao sam, moje je” u 4. godini često je iskreno. U jednom istraživanju djeca su izgubljene i bačene stvari tek oko 5. godine procjenjivala kao odrasli.
- Od otprilike 6. godine dijete jasno razlikuje istinu od mašte (AAP), pa je izmišljena priča u 7. drugi razgovor nego u 4.
- U svakoj dobi radi isto: reci što je, vrati stvar, bez etiketa, i ne vraćaj se na to.
Većinu onoga što se događa između 4. i 8. godine objašnjavaju Američka akademija za dječju i adolescentnu psihijatriju i dva istraživanja o tome kako djeca razmišljaju o vlasništvu. Ostalo je tvoje dijete.
Ukratko: uzimanje tuđih stvari po dobi
| Dob | Što se obično događa | Što napraviti |
|---|---|---|
| 3–4 | „Moje” znači „želim to”; izgubljeno se čini slobodnim | Objasni čije je, vratite zajedno |
| 5–6 | Zna pravilo, ali impuls ponekad pobijedi | Vratite stvar, kratka isprika, bez predavanja |
| 6–8 | Zna da nije u redu; može sakriti ili izmisliti priču | Miran razgovor o razlogu, dijete samo ispravi |
| Bilo koja dob, ponavlja se | Često znak potrebe: pažnja, pravednost, pripadanje | Traži obrazac, razgovaraj sa stručnjakom ako ne prestaje |
Zašto četverogodišnjak donosi kući tuđe stvari
Vrtićka soba čudno je mjesto za učenje o vlasništvu. Gotovo sve igračke pripadaju svima. Kocke se dijele, na biciklu se čeka red, i u četvrtoj godini granica između „igračke s kojom se ja sad igram” i „moje igračke” jako je tanka. Kad dinosaur na kraju dana završi u džepu, najčešće objašnjenje nije plan. Dijete ga je držalo u ruci i onda je otišlo kući.
Američka akademija za dječju i adolescentnu psihijatriju tu je jasna: kod sasvim male djece uzimanje stvari je normalno i ne smatra se krađom dok dijete ne shvati da je uzimanje tuđeg krivo, obično negdje između 3. i 5. godine (AACAP). To razumijevanje ne stiže na rođendan. Stiže u komadićima.
Ako je tvoje dijete mlađe i još je u fazi otimanja igračaka, o tome smo pisali u članku dijete ne želi dijeliti igračke. Ovaj je o sljedećoj fazi, kad igračka izađe iz sobe.
„Tko nađe, njegovo je”
Ovo je dio koji većinu roditelja iznenadi. Istraživanje na 96 djece od 3 do 5 godina provjeravalo je četiri načina na koja stvar mijenja vlasnika: poklonjena, ukradena, izgubljena i bačena. Trogodišnjaci su već znali da krađom stvar ne postaje tvoja. Ali poklanjanje su djeca ispravno razumjela tek oko 4. godine, a izgubljene i bačene stvari tek oko 5. (Li i sur., 2018). Isto istraživanje pokazalo je da trogodišnjaci misle kako se sve što ti netko da mora vratiti, kao posudba.
Dakle, četverogodišnjak koji s poda u vrtiću podigne šnalu i kaže „našao sam, sad je moja” možda to iskreno misli. Drugo istraživanje, na djeci od 4 do 6 godina, pokazalo je da petogodišnjaci o vlasništvu razmišljaju sličnije odraslima nego četverogodišnjaci, a autori navode da neka istraživanja nalaze pogreške u procjeni tko je vlasnik sve do 8. godine (McDermott i Noles, 2018).
To ne znači da šnala ostaje. Znači da je razgovor lekcija, a ne optužba.
Zašto dijete od 6 do 8 godina uzima tuđe
U školskoj dobi većina djece zna pravilo. Kad ga ipak prekrše, obično postoji razlog koji se isplati pronaći. AACAP navodi nekoliko koji se stalno ponavljaju: dijete želi izjednačiti račune s bratom ili sestrom koji naizgled dobivaju više, želi se pokazati hrabrim pred prijateljima, želi stvar nekome pokloniti, želi se uklopiti ili jednostavno imati nešto svoje (AACAP).
Ovaj s poklanjanjem iznenadi ljude. Sedmogodišnjak uzme naljepnice s klupe jednog prijatelja da bi ih dao drugom. Pohlepa? Ma ne baš. To je valuta. A sličice i kartice, te male razredne burze koje svake jeseni prođu kroz školu, proizvode beskrajne „on mi ju je dao” svađe u kojima oboje djelomično govore istinu.
Pa onda ona najobičnija verzija. Nešto je sjajilo, nitko nije gledao, impuls je pobijedio. I šestogodišnjaci imaju impulse. Imaju ih i odrasli, na blagajni u dućanu gdje su čokoladice poslagane točno u visini male ruke.
Što reći kad nađeš tuđu stvar
Preskoči ispitivanje. Ako već znaš da dinosaur nije vaš, reci to: „Ovo nije naše. Čije je?” Pitanje „jesi li ti to uzeo?” kad već znaš odgovor uglavnom daje djetetu priliku da vježba laganje.
Onda kratko:
- Reci što je. „Ne zadržavamo stvari koje pripadaju drugima.”
- Vratite stvar. Dijete je preda samo, a ti si uz njega. U četvrtoj godini to može biti kratko „ovo je Lukino” teti u vrtiću. U sedmoj može uključiti i kratku ispriku.
- Bez dobitka. Ako je nešto potrošeno ili slomljeno, dijete pomaže to nadoknaditi, iz džeparca ili malim poslom kod kuće. AACAP savjetuje da dijete od krađe ne smije imati nikakvu korist (AACAP).
- Zatvori temu. Kad je stvar vraćena, ne vraćaj se na to. Ni za večerom, ni pred bakom, ni za mjesec dana kao dokaz.
Taj zadnji korak je najteži. Napravi ga svejedno.
Vraćanje stvari uz tvoju pomoć je logična posljedica, ona koju dijete može povezati s onim što se dogodilo. Zato nauči više nego bilo koja oduzeta večer pred ekranom. Izvori podržavaju upravo ovaj kratki popis: vratiti, nadoknaditi, bez etiketa.
Ono što sam ja napravila nije s tog popisa, pa to čitaj kao priču, a ne kao uputu. Moja starija je prošla kroz to. Ulovili bismo je s nečijom bočicom ili sitnom igračkicom, i iskreno, imam dojam da joj naši razgovori baš i nisu pomogli. Na kraju sam iz njezine sobe uzela sve njezine stvari, a natrag je dobivala jednu po jednu, kad bi bila dobra i ništa ne bi uzela drugima. Ne znam je li to najbolji savjet i ne nudim ga kao savjet. Tako sam ja napravila. Već se neko vrijeme nije dogodilo, a koji je dio tu presudio, ne znam.
Kako procijeniti o kakvom je uzimanju riječ
- Ako je dijete još malo, otprilike do 5. godine, i uzelo je otvoreno → to je lekcija o tome čije je što. Vratite zajedno.
- Ako dijete ima 5–6 godina i kaže „našao sam” → vjeruj da ono to možda stvarno vjeruje. Objasni da nađene stvari idu teti ili natrag vlasniku.
- Ako dijete ima 6–8 godina i sakrilo je stvar ili izmislilo priču → prvo miran razgovor o razlogu, onda vraćanje. Na razlogu (pravednost, prijatelj, poklon) treba raditi.
- Ako se ponavlja ili je riječ o novcu → prestani svaki slučaj gledati zasebno i pogledaj obrazac, i što se još događa u djetetovu životu.
Najčešće pogreške
Nazvati dijete lopovom. AACAP izričito savjetuje da se dijete ne naziva lopovom ili lošom osobom i da mu se ne predviđa buduće loše ponašanje (AACAP). Etikete se lijepe. Djeca im dorastu.
Velika kazna za malu stvar. Smjernice Američke akademije za pedijatriju za djecu školske dobi navode da oštra kazna za laganje obično nije jako učinkovita (AAP, HealthyChildren.org), a pretjerana kazna za varanje rijetko pomaže (AAP, HealthyChildren.org). Uzimanje tuđeg je iz iste obitelji. Kazna koju dijete doživi kao nepravednu uglavnom ga nauči bolje skrivati.
Pretvoriti vraćanje u javno suđenje. Vratiti gumicu na vratima razreda sasvim je dovoljno. Govor pred cijelim razredom više nije o gumici.
Planuti i ostaviti to tako. Događa se. Ako se dogodilo, popraviti odnos nakon vikanja važnije je nego savršeno reagirati prvi put.
Kada potražiti stručnu pomoć
Većina djece koja nekoliko puta uzmu tuđe prestane uz miran i dosljedan pristup. AACAP navodi da uz pravilan pristup krađa često prestane kako dijete raste. Ako se nastavlja ili se javlja zajedno s drugim problemima u ponašanju ili emocijama, preporučuju procjenu kod stručnjaka za mentalno zdravlje (AACAP). Američka akademija za pedijatriju daje sličan savjet za dijete koje dugo i stalno laže (AAP, HealthyChildren.org).
Razgovaraj s pedijatrom ili dječjim psihologom ako je uzimanje redovito, ako je riječ o novcu, ako ide uz puno laganja ili je počelo uz veliku promjenu: novu bebu u kući, selidbu, težak prijelaz iz vrtića u školu. Širu sliku o tome što je u ranim godinama uobičajeno ponašanje, a što nije, daje naš vodič kroz ponašanje malog djeteta.
Često postavljana pitanja
Je li normalno da petogodišnjak donosi stvari iz vrtića?
Da, to je često. Oko 5. godine djeca još slažu pojam vlasništva, posebno za stvari koje izgledaju izgubljeno ili zajedničko. Vratite stvar zajedno i objasni čija je bila. Povremeno uzimanje nije znak za uzbunu.
Treba li dijete samo vratiti stvar?
Da, ako se to da organizirati. Predati stvar natrag je posljedica koju dijete razumije. Neka bude kratko i diskretno: na vratima razreda, teti ili učiteljici, ili roditelju drugog djeteta kod preuzimanja.
Sedmogodišnjak je uzeo novac iz mog novčanika. Je li to nešto drugo?
Ozbiljnije je od igračke, jer većina djece u školskoj dobi zna pravilo. Mirno porazgovaraj za što mu je novac trebao, jer odgovor često otkrije pravu potrebu. Neka dijete novac vrati, iz džeparca ili malim poslovima. Ako se ponovi, javi se pedijatru.
Što ako dijete kaže da mu je stvar dao drugi klinac?
To može biti istina, posebno kod sličica i sitnih igračaka. Provjeri s učiteljicom ili drugim roditeljem, bez optuživanja. Ako se pokaže da drugo dijete to nije smjelo pokloniti, stvar se ipak vraća.
Trebam li dijete kazniti za krađu?
Vraćanje stvari i nadoknada štete jesu posljedica. Dodatna kazna povrh toga rijetko išta doda i može dijete naučiti da bolje skriva. Mirno i dosljedno pobjeđuje strogo.
Kako ti KidyGrow pomaže
Kad se druga čudna gumica pojavi u pernici, pokušat ćeš se sjetiti kad je bila prva. U rujnu? Prije praznika? Joj, tko bi znao. KidyGrow to pamti umjesto tebe. Kratka bilješka traje nekoliko sekundi, a aplikacija pamti što joj kažeš o svom djetetu, što je pomoglo i što te brine, i koristi to u kasnijim odgovorima. Neće ti reći zašto je dijete uzelo gumicu. To je i dalje razgovor. Ali kad sjedneš s učiteljicom ili psihologom, polaziš od onoga što se stvarno dogodilo, a ne od onoga čega se napola sjećaš.
Izvori
- American Academy of Child and Adolescent Psychiatry. Stealing in Children and Adolescents. Facts for Families No. 12, ažurirano 2017. https://www.aacap.org/AACAP/Families_and_Youth/Facts_for_Families/FFF-Guide/Children-Who-Steal-012.aspx
- Li Z, Qi M, Yu J, Zhu L. Who Is the Rightful Owner? Young Children's Ownership Judgments in Different Transfer Contexts. Frontiers in Psychology, 2018. https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC6079258/
- McDermott CH, Noles NS. The role of age, theory of mind, and linguistic ability in children's understanding of ownership. PLoS One, 2018. https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC6209337/
- American Academy of Pediatrics, HealthyChildren.org. When Children Lie: What Parents Can Do. https://www.healthychildren.org/English/family-life/family-dynamics/communication-discipline/Pages/When-Children-Lie.aspx
- American Academy of Pediatrics, HealthyChildren.org. Competition and Cheating. https://www.healthychildren.org/English/family-life/family-dynamics/communication-discipline/Pages/competition-and-cheating.aspx






