Ploča poleti. Ili karte završe na podu, ili petogodišnjak objavi da je ovo glupa igra i ode, tri poteza prije kraja. Ponekad je tiše: dijete koje jednostavno odbija igrati bilo što u čemu bi moglo izgubiti. Teško podnošenje poraza jedna je od najobičnijih stvari u ovoj dobi i ujedno jedna od onih na kojima se najviše može napraviti. Ne tako da dijete češće gubi. Nego tako da poraz postane manji.

Kratki pregled: poraz u igri po dobi

DobKako to često izgledaŠto najviše pomaže
3–4odustane, plače, zgrabi pobjedničku kartuvrlo kratke igre, samo sreća, bez bodova
5–6mijenja pravila usred igre, optužuje druge da varaju, odepravila dogovorena unaprijed, plan "što radimo kad izgubimo"
7–8duri se, kaže da je igra glupa, izbjegava igre u kojima može izgubitirazgovor o trudu, timske igre, odrasli koji gube pred njim
svaka dobgore kad je umorno, gladno ili nakon dugog dana u školiigrajte u mirnijem dijelu dana

Zašto djeca tako teško podnose poraz?

Dijelom zato što smo ih tome naučili. AAP to kaže bez uvijanja u tekstu o natjecanju i varanju: natjecateljski duh u našoj je kulturi uobičajen i nagrađuje se, djeca nauče da je gubiti loše, a posebno u prvim školskim godinama njihova je želja da budu uspješna jako snažna.

Stavi tu želju uz mozak koji tek uči nositi se s velikim osjećajima i dobiješ ploču u zraku. Petogodišnjak ne izgubi igru. On izgubi, točka, i u tom trenutku to mu je cijeli svijet.

Umor također igra ulogu. Igra nakon dugog dana u vrtiću ili školi kreće s praznim spremnikom. Ako se ispadi gomilaju kasno poslijepodne, možda je manje do igre, a više do onoga što opisujemo u članku dijete se raspadne kad dođe iz škole.

Oglas

Je li normalno da dijete vara u igri?

Uglavnom jest. Isti AAP-ov tekst opisuje puno kršenja pravila i sukoba kad mala djeca igraju zajedno i kaže da to vršnjaci kako se približava pubertet sve manje toleriraju. Kad gledaš šestogodišnjakinju kako "pronađe" bolju kartu, gledaš društveno učenje uživo.

Dvije stvari iz tog teksta vrijede više od svake tablice s pravilima:

Zato kad pomakne figuru dva polja previše, mirno "nije tako pravilo, vrati" radi bolje od predavanja o poštenju.

Igra sa savršenim imenom

Ovo je najkorisnija rečenica u tom AAP-ovom tekstu, i najlakše ju je provesti. Obiteljske igre u kojima odlučuje sreća mogu naučiti djecu da se natječu bez varanja.

Ima smisla čim to vidiš. U igri s kockom nitko nije igrao loše. Pala je dvojka. To je poraz bez krivnje, točno one veličine na kojoj malo dijete može vježbati.

A mi imamo savršenu igru za to, onu s četiri boje figurica, kockom i križem od polja. Zove se "Čovječe, ne ljuti se". Na njemačkom "Mensch ärgere dich nicht", isto značenje. Generacije baka i djedova djeci su dale lekciju već u naslovu i onda gledale kako se ona svejedno ljute. U redu je. Naljutiti se pa odigrati sljedeću partiju, to je lekcija.

Dvije iskrene napomene. "Čovječe, ne ljuti se" zna trajati i trajati, a kad te treći put izbace kući, četverogodišnjaku je to stvarno previše, pa igrajte kraću partiju s jednom figurom. I nije svakom djetetu sreća lakša: nekoga najviše ljuti baš to što ne može ni na što utjecati. Takvom djetetu bolje je krenuti suradničkom igrom.

Što reći u trenutku

Kratko je bolje. Dijete usred ispada ne čuje odlomak.

Imenuj osjećaj. "Jako si htio pobijediti. Teško je izgubiti." AAP u idejama za igru koja pomaže s emocijama preporučuje baš takvo imenovanje i predlaže jezik boja ("kako se možeš vratiti u zeleno?") umjesto "prestani se ponašati blesavo", od čega se djeca samo osjećaju gore.

Drži granicu oko ponašanja, a ne oko osjećaja. Ljutnja smije. Bacanje figura na sestru ne smije. "Smiješ biti ljut. Ne smiješ bacati. Idemo na pauzu."

Lekciju ostavi za poslije. Razgovor o tome kako se lijepo gubi pali sat kasnije na kauču, ne dok se kocka još kotrlja ispod hladnjaka.

Gubi naglas. Na istoj stranici AAP piše da djeca puno nauče gledajući odrasle kako rješavaju vlastite osjećaje. Pa kad izgubiš: "Joj, baš me živcira. Bilo mi je stalo do te partije. Dobro. Još jednu?" Malo pretjerane glume je u redu.

Trebam li pustiti dijete da pobijedi?

Ponekad, i s vremenom sve rjeđe. Vrlo mala djeca trebaju pobjeđivati dovoljno često da im se uopće igra. Ali dijete koje uvijek pobjeđuje nikad ne vježba ono što mu je teško.

Srednji put na kojem završi puno obitelji: igre u kojima odrasli ima hendikep, ili udruživanje protiv igre umjesto jedni protiv drugih. Suradničke igre, u kojima svi zajedno pobijede ili izgube, skinu veći dio uboda, a i dalje uče čekati na red. Igra je ionako način na koji djeca vježbaju takve stvari, kako objašnjava naš tekst igra je razvoj.

U istom smjeru idu i AAP-ovi savjeti za sport. U tekstu o roditeljstvu malog sportaša traži da roditelji drukčije definiraju uspjeh, da dijete razočaranja ne bi doživljavalo osobno, a u tekstu o mentalnim vještinama za sport kaže da djeca trebaju znati da ih loša utakmica ne čini lošom ili bezvrijednom osobom.

Plan za sljedeća dva tjedna

Promjenu obično ne primijetiš treći dan. Primijetiš je one večeri kad dijete izgubi, uzdahne i kaže "još jednom".

Česte greške

Posramljivanje. "Ne znaš gubiti" se zalijepi. Opiši ponašanje, ne dijete.

Zabrana igara danima nakon ispada. Oduzme vježbu baš kad je najpotrebnija. Prekid je nešto drugo: ako figure lete ili bi se netko mogao ozlijediti, partiju prekini, a vježbi se vratite kad se svi smire.

Preteške igre. Ako dijete stalno vara, neko vrijeme igrajte nešto jednostavnije.

Svaka igra kao lekcija. Neke igre trebaju biti samo zabavne.

Zaboraviti na vlastitu reakciju. Roditelj koji se vidljivo napne jer gubi u kartama nauči dijete više od bilo kojeg govora.

Kada potražiti pomoć

Većina djece s vježbom nauči gubiti, ali nekima treba više podrške. AAP piše da djetetu koje stalno vara, ili ga u školi tako prozovu, možda treba dodatna pomoć, jer je varanje često znak unutarnje emocionalne borbe ili problema s vršnjacima. Javi se pedijatru ili dječjem psihologu ako dijete ozljeđuje druge kad izgubi, ako reakcija mjesecima jača umjesto da slabi ili ako se proširila s igara na svaku pogrešku. AAP-ovi savjeti o nošenju sa sukobima isto kažu za prijateljstva: ako dijete i dalje teško izlazi na kraj s drugom djecom, razgovaraj s pedijatrom.

Ako je poraz samo dio šire slike ljutnje, naš vodič dijete se stalno ljuti ide dalje. Ako je najteže to što se prijatelji više ne žele igrati, pročitaj dijete kaže da se nitko ne želi igrati s njim. Za širu sliku ponašanja po dobi pogledaj vodič kroz ponašanje malog djeteta.

Često postavljana pitanja

Je li normalno da petogodišnjak plače svaki put kad izgubi?

Jest, u toj dobi to je vrlo često. Želja za uspjehom u prvim školskim godinama je jaka, a sposobnost nošenja s razočaranjem tek raste. Važnije od plača je oporavi li se dijete za nekoliko minuta i želi li opet igrati.

U kojoj dobi djeca nauče lijepo gubiti?

Točne dobi nema. Mnoga djeca primjetno napreduju negdje u prvim školskim godinama, osobito ako su imala puno vježbe u kojoj ništa nije bilo na kocki. Neka ostanu osjetljiva na poraz dulje, posebno djeca koja su općenito stroga prema sebi.

Zašto dijete vara u društvenim igrama?

Najčešće zato što je igra preteška ili je pritisak da pobijedi prevelik. AAP navodi da mala djeca često varaju ili izmišljaju pravila kad im je igra prezahtjevna. Probaj jednostavniju igru i odgovori mirno.

Trebam li uvijek pustiti dijete da pobijedi?

Ne, ali mlađem djetetu ponekad pobjeda pomaže da i dalje želi igrati. S vremenom ubaci prave poraze, suradničke igre i igre na sreću, da dijete vježba gubiti u malim dozama.

Koje igre su dobre za dijete koje mrzi gubiti?

Kratke igre na sreću, u kojima odlučuje kocka, i suradničke igre, u kojima svi zajedno igraju protiv igre. Dijete može izgubiti, a da nitko nije kriv, a to je najlakši poraz za vježbu. "Čovječe, ne ljuti se" je klasik s razlogom.

Kada je loše gubljenje znak nečeg više?

Kad je reakcija nasilna, kad mjesecima postaje gora umjesto bolja, kad je varanje stalno ili kad svaka mala pogreška donese "glup sam" ili "ništa ne vrijedim". Tada je vrijedno razgovarati s pedijatrom ili dječjim psihologom.

Kako ti KidyGrow pomaže

Jesu li ovaj tjedan bila tri ispada ili se samo činilo kao deset? Nakon dugog dana svaka ploča na podu stopi se u istu večer.

U KidyGrowu svaki zabilježiš kao težak trenutak ili ispad bijesa, u nekoliko dodira. Uvidi onda pokažu koliko ih je bilo kroz neko razdoblje i po tjednu, pa vidiš je li dva tjedna igara s kockom išta promijenilo. Aplikacija pamti i ono što joj kažeš o djetetu, recimo "teško gubi, ali se brzo vrati". Neće sama povezati ispade s igrama, a neki tjedni će izgledati kao kaos. Ali više ne nagađaš, i iduća odluka je mirnija.

Izvori

  1. American Academy of Pediatrics, HealthyChildren.org. Competition and Cheating. https://www.healthychildren.org/English/family-life/family-dynamics/communication-discipline/Pages/competition-and-cheating.aspx
  2. American Academy of Pediatrics, HealthyChildren.org. 4 Play Activities to Help Children Manage Emotions. https://www.healthychildren.org/English/family-life/power-of-play/Pages/play-ideas-to-help-your-child-manage-emotions.aspx
  3. American Academy of Pediatrics, HealthyChildren.org. Parenting an Athlete. https://www.healthychildren.org/English/healthy-living/sports/Pages/Parenting-an-Athlete.aspx
  4. American Academy of Pediatrics, HealthyChildren.org. 3 Mental Skills Children Need for Sports. https://www.healthychildren.org/English/healthy-living/sports/Pages/Mental-Skills-Needed-for-Sports.aspx
  5. American Academy of Pediatrics, HealthyChildren.org. Everybody Gets Mad: Helping Your Child Cope with Conflict. https://www.healthychildren.org/English/healthy-living/emotional-wellness/pages/Everybody-Gets-Mad-Helping-Your-Child-Cope-with-Conflict.aspx