Kidy
Malo dijete koje se smije, smješka ili ceri dok ga koriš ne ismijava te. Istraživači to zovu "nesklad u izražavanju osjećaja", pozitivan izraz lica u stresnom trenutku, i proučavali su ga kod male djece kao mogući odgovor na preplavljenost, ne kao prkos.
- Smijanje ili smješkanje dok ga koriš može biti uobičajena reakcija male djece, ne znak da mu je svejedno
- Ponašanja koja istraživači svrstavaju pod "nesklad u izražavanju osjećaja" (smijeh, osmijeh ili šala u neugodnom trenutku) proučavana su kod predškolske i rane školske djece kao mogući način nošenja s emocijama, ne kao nepoštovanje
- Mozak malog djeteta velike, neugodne osjećaje još obrađuje kroz krugove koji su daleko od zrelih, pa je neusklađena reakcija vjerojatnija od smirene, "ozbiljne"
- Granica koju postavljaš i dalje vrijedi, čak i kad izraz lica govori suprotno
Brzi pregled
| Što vidiš | Što se vjerojatno događa | Što pomaže |
|---|---|---|
| Hihotanje ili osmijeh usred korekcije | Stresna reakcija, ne zabava na tvoj račun | Ostani mirna, drži korekciju kratkom, ne juri za smijehom |
| Cerenje koje djeluje prkosno | I dalje može biti nelagoda, izraz lica djeteta ne prati uvijek ono što stvarno osjeća | Imenuj ponašanje, ne izraz lica: "Udaranje prestaje, ne osmijeh" |
| Smijeh, pa stvarna uzrujanost minutu poslije | Smijeh je bio prvi val, ne zadnja riječ | Daj tome minutu prije nego zaključiš da korekcija nije "upalila" |
| Nikakve emocionalne reakcije, ni prema kome, nikad | Vrijedi razgovor s pedijatrom | Prati obrazac kroz različite situacije prije nego zaključiš da je samo faza |
Zašto se moje dijete smije kad ga korim?
Kognitivno, dijete često zna da je napravilo nešto što ne smije. Emocionalno, još nema pouzdan način to obraditi. Mozgovni sustavi zaduženi za velike osjećaje, uključujući prefrontalni korteks, u toj su dobi još "u izgradnji", pa ono što izađe van ne mora odgovarati onome što se stvarno događa iznutra.
Istraživači koji proučavaju takozvani "nesklad u izražavanju osjećaja", osmijeh, smijeh ili šalu u stresnom ili razočaravajućem trenutku, gledali su to konkretno kod predškolske i rane školske djece. Jedan pregled istraživanja opisuje to kao mogući aktivni način nošenja s preplavljenošću: način na koji se neka djeca nose s previše osjećaja odjednom, ne dokaz da ništa ne osjećaju (vidi Izvore). Mala djeca nisu bila konkretna dobna skupina u tom istraživanju, ali osnovna ideja, da se vanjski izraz i unutarnji doživljaj djeteta mogu razminuti, vrijedi i ranije, kad je samoregulacija još manje razvijena.
Postoji i jednostavnije objašnjenje. Dijete koje se osjeća "uhvaćeno", ili osjeti promjenu tvog tona, može se nasmijati na način na koji se neki ljudi smiju kad su nervozni ili posramljeni, ne zato što je trenutak smiješan, nego zato što tijelo treba nešto napraviti s napetošću. Isti je instinkt iza nervoznog smijeha na sprovodu ili smijeha odmah nakon spoticanja u javnosti, samo kroz puno manje razvijen živčani sustav.
Kako to stvarno izgleda u praksi
Rijetko izgleda kao smišljeno ismijavanje, iako se u trenutku baš tako može činiti. Češće je to hihot točno kad kažeš "ne", osmijeh dok si usred rečenice o tome da se ne udara, ili pravi smijeh čim mu oduzmeš igračku jer ju je bacio.
Ponekad smijeh prijeđe u pravu uzrujanost unutar minutu-dvije, kad prva reakcija prođe i stigne stvarno razočaranje. Drugi put dijete se nasmije, djeluje u redu i jednostavno nastavi dalje, što roditelju koji je očekivao vidljivije kajanje može biti svoja vrsta zbunjujuće.
Je li to nervozni smijeh, ili nešto drugo?
Većinu vremena smijanje tijekom korekcije baš je ono što izgleda na površini: nezrela, neusklađena reakcija na stres. Povremeno vrijedi pogledati pobliže.
Vjerojatno je nervozni smijeh ako:
- Događa se konkretno oko korekcije, ne kao opća reakcija na tuđu nevolju
- Dijete inače pokazuje normalnu privrženost, brigu i povezanost u drugim trenucima
- Obrazac nije dosljedan, neki dani ima smijeha, drugi dani plača ili normalnog slušanja
Vrijedi spomenuti pedijatru ako:
- Postoji širi obrazac gotovo nikakve emocionalne reakcije na to da je nekoga ozlijedilo ili da je korigirano, ne samo smijeh u ovoj jednoj situaciji
- Primjećuješ to uz druge socijalno-emocionalne razlike koje ne znaš objasniti
- Ponašanje se uopće ne mijenja bez obzira kako reagiraš, kroz stvarno dulje razdoblje
Pogledaj zašto me dijete ignorira i ne sluša ako ti se širi obrazac čini više kao isključivanje nego kao nervozna reakcija. Ako se ponašanje oko discipline pretvara u udaranje umjesto smijeha, što učiniti kad dijete udara drugu djecu pokriva tu konkretnu verziju problema.
Što stvarno pomaže u tom trenutku
Drži korekciju kratkom i odvojenom od izraza lica. "Ne udaramo. Ruke su za pomaganje" djeluje jednako bez obzira plače li dijete, smije li se ili te samo gleda praznog pogleda.
Ne eskaliraj da bi "sustigla" smijeh. Podizanje glasa ili dodatna korekcija ("i prestani se smijati!") obično samo doda još jednu stvar na koju treba reagirati, ne manje zbunjenosti, nego više.
Daj trenutku malo vremena prije nego zaključiš da ništa nije "sjelo". Pozitivna disciplina u ovoj dobi djeluje s malim odmakom; pouka može i dalje slijegati dok lice pred tobom izgleda kao da ga ništa ne dira.
Ponekad uopće nema vidljive reakcije koja bi ti rekla da je korekcija upalila, i s time je neugodno sjediti. Nećeš uvijek dobiti povratnu informaciju koju tražiš u tom trenutku. Promjena ponašanja idućih dana pravi je signal, ne djetetov izraz lica upravo sada.
Uobičajene greške koje treba izbjeći
Uzimanje smijeha osobno. Rijetko ima veze s time poštuje li te dijete. Reagiranje kao da ima obično produlji trenutak koji bi inače sam od sebe prošao.
Iskreno, to znam iz vlastitog iskustva s obje strane. I ja se znam nasmijati kad me strah ili kad se osjećam ugroženo, rjeđe nego prije, ali još uvijek mi se zna dogoditi. To znanje mi nimalo ne pomogne u trenutku kad isti smijeh vidim na licu svoje kćeri. Iako znam što taj smijeh vjerojatno znači, ipak upadnem u istu zamku i na trenutak ga doživim kao drskost.
Dodatna kazna zbog samog smijeha. Postavljanje granica malom djetetu najbolje radi kad granica ostane vezana uz izvorno ponašanje. Kažnjavanje reakcije uz ponašanje uči dijete da skriva reakciju, ne da se osjeća manje preplavljeno.
Pretpostavka da pouka nije stigla jer se izraz lica nije poklopio. Izraz lica malog djeteta nije pouzdan pokazatelj je li granica registrirana.
Preskakanje povezivanja nakon svega. Povezanost prije discipline vrijedi i ovdje. Kratko ponovno povezivanje kad se sve smiri, zagrljaj, "u redu smo", znači više nego traženje skrivenog značenja u smijehu.
Kad se javiti stručnjaku
Povremeno smijanje ili cerenje tijekom korekcije kod inače toplog, povezanog djeteta samo po sebi nije znak za brigu. Javi se pedijatru ako primjećuješ gotovo nikakvu emocionalnu reakciju na korekciju ili na tuđu nevolju kao dosljedan obrazac, ne povremeni smijeh, pogotovo uz druge socijalne ili emocionalne razlike koje te brinu. Pedijatar može pomoći razlučiti radi li se o uobičajenom razvojnom nesuglasju ili o nečemu što zaslužuje detaljniju procjenu.
Smijeh na odlučno "ne" iz iste je obitelji kao i ispitivanje granica za stolom i prije spavanja. Vodič za ponašanje malog djeteta prolazi cijelu tu fazu, uključujući koje reakcije drže vodu, a koje uče krivu lekciju.
Često postavljana pitanja
Smije li mi se dijete namjerno?
Može se smijati i zato što je primijetilo tvoju reakciju, ali smijeh tijekom korekcije sam po sebi nije dokaz da ti se namjerno ruga ili da mu nije stalo. Ono što djeluje smišljeno obično je nezrela reakcija na stres, ne proračunato ismijavanje.
Znači li smijanje da disciplina ne djeluje?
Ne nužno. Djetetov izraz lica u tom trenutku nije pouzdana mjera je li korekcija registrirana. Prati ponašanje idućih dana, ne lice tijekom same korekcije.
Trebam li smijeh potpuno ignorirati, ili ga adresirati?
Adresiraj izvorno ponašanje, ne smijeh. Direktno imenovanje smijeha ("zašto se smiješ, ovo nije smiješno") obično dodaje zbunjenost umjesto jasnoće djetetu koje se uostalom ne smije namjerno.
Je li ovo povezano s time što mi dijete ne djeluje kao da mu je žao kad povrijedi nekog drugog?
Izvana može izgledati slično, ali obično su to različite stvari. Nervozni smijeh tijekom korekcije vezan je uz samu korekciju. Dosljedan nedostatak brige oko toga da je nekoga povrijedilo, kroz mnogo situacija, obrazac je koji vrijedi spomenuti pedijatru.
Hoće li ovo dijete prerasti?
Samoregulacija se postupno razvija kroz predškolsku dob, a izrazi lica s vremenom pouzdanije prate stvarne osjećaje. Ne postoji fiksna dob u kojoj ova konkretna reakcija nestane kod svakog djeteta.
Dijete se smije meni, ali ne i drugom roditelju. Znači li to nešto?
Ne nužno ništa konkretno. Djeca često drugačije čitaju ton, rutinu i povijest sa svakim odraslim, i to samo po sebi objašnjava različitu reakciju bez da upućuje na veći problem.
Kako ti KidyGrow pomaže
Jedan smijeh usred korekcije malo ti toga govori. Više ti govori je li to ista priča svaki put, ili je zapravo dio većeg obrasca koji još nisi povezala.
Aplikacija pamti ono što roditelj, žongliranjem s desetak malih trenutaka dnevno, do večeri više ne stigne povezati. Zabilježi korekciju i što se oko nje događalo, isto kao kod praćenja obrazaca ponašanja djeteta općenito, i aplikacija drži obrazac odvojeno od bilo kojeg pojedinačnog zbunjujućeg trenutka. Prvi dan možda samo zabilježi da se smijeh dogodio tijekom korekcije zbog udaranja, neposredno prije večere. Do kraja drugog tjedna, Dnevni sažetak ti možda kaže nešto poput: smijeh se najviše pojavljuje danima kad je izostalo drijemanje, a pretvara se u pravo slušanje čim ta nestabilna faza prođe.
Ponekad je trenutak stvarno samo trenutak, čudna reakcija u nasumični utorak bez ičega iza toga, i aplikacija neće izmisliti obrazac gdje ga nema. Poanta nije dekodirati svaki smijeh. Poanta je primijetiti gradi li se nešto stvarno, umjesto nagađanja iz jedne zbunjujuće večeri.
Izvori
- Sege, R.D., Siegel, B.S., American Academy of Pediatrics. "Effective Discipline to Raise Healthy Children." Pediatrics, 2018. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/30397164/
- American Academy of Pediatrics, HealthyChildren.org. "What's the Best Way to Discipline My Child?" https://www.healthychildren.org/English/family-life/family-dynamics/communication-discipline/Pages/Disciplining-Your-Child.aspx
- "Incongruent Affect in Early Childhood: Neurobiological Markers and Links to Psychopathology." PMC, National Institutes of Health. https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC10169541/
