Kidy
Dok se uvlačiš u krevet, sunce, tvoj palac pronađe svoje omiljeno udobno mjesto blizu usta, baš kao i uvijek kad se dan smiruje. 'Ne trebaš to više!', kaže Grow brzo, i nježno ti odmakne ruku od usta. 'Gotovo je s tim.'
Ruka ti ostane prazna i čudna, negdje po zraku, bez pravog mjesta. Osjećaj je neugodan, kao kad nešto nedostaje, a ne znaš točno što staviti umjesto toga. 'Nedostaje mi', kažeš tiho. Grow nakrivi glavu, iznenađeno. 'Samo ti uzimam, a ne dajem ništa umjesto njega. To ne valja.'
Grow zaviri ispod pokrivača i izvuče mali jastučić u obliku oblačića, mekan kao šapat. Objema rukama ga zagrliš i stisneš, i mali oblačić zabrunda najtišu uspavanku, tako tiho da se moraš sasvim smiriti da je čuješ. 'Ovaj ti zabrunda natrag kad ga čvrsto zagrliš', kaže Grow. 'Sad ruka ima kamo.'
Grow se nagne bliže. 'I ja ponekad grickam kut svoje dekice, svake večeri, dok ne pronađem nešto novo za grljenje. Treba nekoliko pokušaja, i to je u redu.' Nasmiješiš se, zamišljajući Growa s mokrim kutom dekice.
Čvrsto zagrliš mali jastučić oblačić uz prsa, dok ti palac mirno počiva kraj tebe, a oči ti postaju sve teže. Grow zagladi pokrivač i pita: 'Reci mi, sunce... jesmo li danas malo narasli?' Kimneš, pospano i polako. 'Evo tvog malog rasta za sutra', kaže Grow. 'Večeras odaberi jednu mekanu stvar za čvrst zagrljaj, i daj svom palcu malo odmora.' Vidimo se sutra, sunce.