Razgovor s odgojiteljicom o nečemu što te brine obično prođe bolje ako:

Većina briga koje roditelj donese kući iz vrtića sasvim je obična. Drijemanje se skratilo na 25 minuta, ručak se vraća netaknut, dijete je odjednom počelo udarati. I dalje zaslužuju pravi razgovor, a način na koji ga otvoriš odlučuje puno. Odgojitelji brigu vrlo brzo čuju kao prigovor, a kad se netko brani, kaže ti manje. Ovaj tekst je o tom razgovoru: kada ga voditi, što reći, što pitati i što napraviti kad ne vodi nikamo.

Brzi pregled

Što primjećuješS kim razgovaratiKada
Sitnica jednom (kratko drijemanje, preskočena užina, izgubljena kapa)Odgojiteljica u skupini, kod preuzimanjaIsti dan
Obrazac kroz 1–2 tjedna (plač većinu dana, ne jede, novo grizenje)Odgojiteljica, u dogovorenom terminuUnutar tjedna
Odgojitelji su izrazili brigu za razvoj ili ponašanjePrvo odgojiteljica, zatim pedijatar i stručni timPedijatar unutar nekoliko tjedana
Nakon dogovorene provjere ništa se ne mijenjaStručni suradnik ili ravnateljNakon 2–3 tjedna
Značajnija, neuobičajena ili ponovljena ozljeda bez objašnjenja; nagli strah od jedne osobe; sigurnosni propustRavnatelj i pedijatarIsti dan

Kada je pravi trenutak da to spomeneš?

Ne u 7:42, dok je djetetu jedna ruka u jakni, a iza tebe čekaju još tri roditelja. Jutarnja predaja je najgore vrijeme za sve što traje dulje od jedne rečenice. Odgojiteljica prima djecu, dijete ti gleda u lice, a nitko ne stigne misliti.

Kod preuzimanja možeš riješiti sitnice. „Došla je doma jako gladna, je li ručak prošao u redu?“ je pitanje za popodne. Obrazac nije. Za to traži termin: „Možemo li ovaj tjedan popričati deset minuta? Ništa hitno, zanima me kako joj ide spavanje kod vas.“ Mnogi vrtići ionako imaju termine za individualne razgovore s roditeljima, pa pitaj kad su. Reci „ništa hitno“ kad stvarno nije hitno. Inače odgojiteljica dva dana hoda napeta.

Ako se briga odnosi na to kako se određena osoba iz vrtića ponaša prema djetetu, posebno kad je riječ o sigurnosti ili neprimjerenom postupanju, razgovaraj s ravnateljem. Svakodnevne sitnice s tom osobom, zaboravljenu kapu ili nespretno prenesenu poruku, i dalje riješi izravno s njom.

Oglas

Kako to reći da se odgojiteljica ne počne braniti?

Odvoji ono što vidiš od onoga što misliš da to znači. S opažanjem se može raditi. Sa zaključkom se može samo raspravljati.

Redoslijed koji pomaže:

  1. Što primjećuješ, s datumima. „U ponedjeljak, srijedu i četvrtak zaspao je u autu na putu kući, a to prije nikad nije radio.“
  2. Pitanje, ne presuda. „Kako vi vidite njegovo spavanje?“
  3. Što tražiš. „Možete li mi idućih dva tjedna kod preuzimanja reći koliko je spavao?“

Usporedi to s „On kod vas očito ne spava“. Ista briga. Prva verzija ti donese informaciju i saveznika. Druga donese objašnjenje kako je u sobi zapravo jako mirno.

Zapiši svoja 2–3 primjera prije razgovora. NHS-ov vodič za roditelje koji žele razgovarati s vrtićem kaže isto, vrlo jednostavno: ako postoji nešto što želiš zapamtiti ili pitati, zapiši to (NHS Just One Norfolk). Isti vodič podsjeća da je odgojitelj osoba koja s djetetom provodi najviše vremena, pa kreni od nje, a ne od vrha.

Što pitati?

Općenito pitanje dobije općenit odgovor. Na „Kako je bila?“ gotovo uvijek stigne „Super!“. Pitaj za konkretne dijelove dana:

Američka akademija pedijatara navodi dva pitanja za roditelje koji biraju vrtić, a jednako vrijede i kad je dijete već upisano: koliko ti često daju povratnu informaciju o djetetu i djeluju li odgojitelji pristupačno (HealthyChildren.org, AAP). Ako je iskren odgovor na oba „rijetko“ i „baš i ne“, i to ti nešto govori.

Mala digresija. Ploča na vratima skupine s „jeo: dobro, spavao: da“ govori, iskreno, gotovo ništa, i odgojitelji to znaju. Popunjava se u 15:50, dok im je dvadeset djece oko nogu. Ako ti je to jedini kanal, zamoli jednu rečenicu stvarnog detalja nekoliko puta tjedno. Većina ih radije napiše jednu istinitu rečenicu nego dvadeset kvačica.

Tko je sve u vrtiću osim odgojiteljice?

Kod nas vrtić nije samo skupina i ravnatelj. Prema Zakonu o predškolskom odgoju i obrazovanju (članak 24.), stručni suradnici u vrtiću su pedagog, psiholog, logoped, edukacijski rehabilitator i socijalni pedagog, a o zdravlju djece brine medicinska sestra kao zdravstvena voditeljica. Nema ih svaki vrtić u punom sastavu, ali većina ima barem nekoga. Ako te brine razvoj ili ponašanje, a razgovor s odgojiteljicom je zapeo, stručni suradnik je sljedeća adresa, i to često prije ravnatelja.

Što ako odgojitelji brigu izraze tebi?

Ponekad razgovor krene s druge strane. Odgojiteljica spomene da tvoj dvogodišnjak još govori malo riječi, da grize više od ostalih ili da se ne uključuje u igru u skupini. Zaboli. Prvi refleks je objasniti zašto nisu u pravu.

Prvo pitaj što su vidjeli, s primjerima i otprilike koliko često. Odgojitelji svaki dan vide tvoje dijete uz desetak vršnjaka iste dobi, a taj pogled ti doma nemaš. To ne znači da su u pravu i nije dijagnoza. Američki CDC, kad postoji briga za razvoj, savjetuje da ispuniš listu razvojnih prekretnica za djetetovu dob i odneseš je pedijatru (CDC, Learn the Signs. Act Early.). CDC čak izdaje i savjete za odgojitelje o tome kako roditeljima otvoriti tu temu (CDC, savjeti za razgovor s roditeljima), pa odgojiteljica koja nešto spomene često radi upravo ono za što je obučena.

Ako je briga govor, kada potražiti pomoć za kašnjenje u govoru vodi kroz sljedeće korake. Ako je grizenje, dijete grize samo u vrtiću, a ne doma objašnjava zašto se to tako često prvo pokaže u skupini.

Razgovarati, pričekati ili ići dalje?

Jedan obrazac se stalno vraća: problem uopće nije u skupini. Loši dani se poklapaju s kasnim odlaskom na spavanje doma ili s ponedjeljkom, nakon dva dana pauze. Tvoje bilješke će to pokazati, ili neće. U oba slučaja ulaziš u razgovor s više informacija.

Česte greške

Kada ići iznad skupine?

Traži ravnatelja kad dogovoreni razgovor ništa nije promijenio, kad se briga tiče toga kako se netko od zaposlenika odnosi prema djetetu ili kad dvaput dobiješ maglovit odgovor na konkretno pitanje. Drži se činjenica: što vidiš, što je dogovoreno, što se od tada dogodilo.

Neke stvari ne čekaju red: ozbiljna ozljeda, ili značajnija, neuobičajena ili ponovljena ozljeda koju nitko ne zna objasniti; dijete koje se odjednom užasno boji jedne osobe; dijete ostavljeno bez nadzora ili predano krivoj osobi. U tim slučajevima razgovaraj s ravnateljem isti dan i odvedi dijete pedijatru, koji ga može pregledati i zapisati što je našao. Nad radom vrtića, prema članku 44. istog zakona, inspekcijski nadzor provodi prosvjetna inspekcija. Ako ikad posumnjaš da netko dijete ozljeđuje, javi se policiji ili Hrvatskom zavodu za socijalni rad.

Ako su popodnevni ispadi nakon vrtića tvoja glavna briga, a ne odgojitelji, više će ti pomoći povezivanje s djetetom nakon vrtića.

Često postavljana pitanja

Smijem li tražiti poseban razgovor s odgojiteljicom?

Naravno. Zamoliti 10–15 minuta u mirnije vrijeme sasvim je obična stvar, a mnogi vrtići imaju i stalne termine za individualne razgovore. Reci je li hitno i u jednoj rečenici o čemu je riječ, da se odgojiteljica može pripremiti.

Kako reći da me nešto brine, a da se odgojiteljica ne uvrijedi?

Počni s onim što primjećuješ, s datumima, pa pitaj kako to izgleda s njihove strane. Izbjegavaj zaključke o tome zašto se to događa. Mala, konkretna molba na kraju, npr. kratka poruka o drijemanju iduća dva tjedna, daje vama dvoma nešto za raditi.

Što ako u vrtiću kažu da je sve u redu, a dijete djeluje nesretno?

Postavi uža pitanja o određenim dijelovima dana i pitaj što dijete radi odmah nakon što odeš. Dva tjedna uspoređuj njihove odgovore s onim što vidiš doma. Ako se slika i dalje ne poklapa, traži razgovor sa stručnim suradnikom ili ravnateljem.

Kada razgovarati s ravnateljem umjesto s odgojiteljicom?

Kad se briga tiče toga kako se netko od zaposlenika odnosi prema djetetu, kad dogovoreni korak ni nakon 2–3 tjedna ništa nije promijenio ili kad je riječ o sigurnosti. Za sve ostalo kreni od osobe koja s djetetom provodi dan.

Odgojiteljica misli da dijete kasni s govorom. Što sad?

Traži konkretne primjere, pa ispuni listu prekretnica za djetetovu dob i odnesi je pedijatru. Opažanja iz vrtića su korisna, ali nisu procjena. Pedijatar odlučuje treba li uputnica logopedu, a pitaj i vrtićkog logopeda ako ga vrtić ima.

Trebam li promijeniti vrtić nakon jednog lošeg razgovora?

Uglavnom ne. Jedan nespretan razgovor je čest, a drugi obično prođe bolje kad obje strane znaju o čemu je riječ. Promjena ima više smisla kad se sigurnosne brige odbacuju ili kad se ništa ne mijenja nakon nekoliko iskrenih pokušaja.

Kako ti KidyGrow pomaže

Kad sjedneš na taj razgovor, najteže je sjetiti se koji su dani bili loši. U KidyGrowu upišeš Vrtić/Školski dan s jednom rečenicom onoga što ti je odgojiteljica rekla kod preuzimanja, uz spavanje i obroke koje ionako bilježiš. Aplikacija pamti datume umjesto tebe. Prije razgovora vrati se dva tjedna unatrag u Tijeku i popis je tu: „pon, sri, čet: zaspao u autu“. Daj joj nekoliko dana upisa prije nego postane korisna. Neće ti reći je li problem u skupini. Samo više ne kreneš od osjećaja, nego od četvrtka.

Izvori

  1. American Academy of Pediatrics, HealthyChildren.org. Choosing a Child Care Center. https://www.healthychildren.org/English/family-life/work-and-child-care/Pages/choosing-a-child-care-center.aspx
  2. Centers for Disease Control and Prevention. Concerned About Your Child's Development? https://www.cdc.gov/act-early/families/concerned.html
  3. Centers for Disease Control and Prevention. Tips for Talking with Parents about Child Development. https://www.cdc.gov/act-early/resources/tips-for-talking-with-parents.html
  4. Just One Norfolk (NHS). Discussing your concerns. https://www.justonenorfolk.nhs.uk/nd-digital-library/early-help-and-where-to-start/discussing-your-concerns/
  5. Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju (NN 10/97 i izmjene), članci 24. i 44. https://www.zakon.hr/z/492/Zakon-o-pred%C5%A1kolskom-odgoju-i-obrazovanju