Nova hrana stigne na tanjur, a dijete je odgurne na rub. Ili ti vrati cijeli tanjur. Ako tvoje dijete ne želi probati novu hranu, ovo kažu istraživanja:

Ovaj članak bavi se jednim uskim trenutkom: kako jednu konkretnu novu namirnicu dovesti od "ne" do prvog pravog kušanja. Za širu sliku izbirljivog jedenja, podjele odgovornosti i ritma obroka pogledaj izbirljivo jedenje bez pritiska.

Brzi pregled: što vidiš i što to obično znači

Što vidišŠto to obično značiŠto probati
Ne dira ništa nepoznatoNormalan oprez prema novoj hraniVrlo mala količina, sigurna za dob, pokraj sigurne hrane, bez komentara
Jede običnu tjesteninu, s umakom nećeI nova verzija poznatog jela je "nova"Mijenjaj jednu stvar odjednom
Poliže pa ispljuneNapredak, ne neuspjehRačunaj to kao kušanje, ponudi opet sutra
Odbijeno 3 ili 4 putaPrerano za zaključakNastavi, AAP govori o 10+ kušanja
Davi se ili povraća na mnoge tekstureMožda više od izbirljivostiRazgovaraj s pedijatrom

Zašto dijete ne želi probati novu hranu?

Oprez prema novoj hrani ima ime, neofobija hrane, i istraživači ga razlikuju od općenitog izbirljivog jedenja (Dovey i sur., 2008). Dijete s neofobijom može bez problema jesti istih šest jela, a sve što izgleda, miriše ili se pod prstima čini nepoznato, odbija.

Nije to presuda tvom kuhanju. Velika britanska studija na 5390 parova blizanaca procijenila je nasljednost neofobije hrane na 0,78 (Cooke i sur., 2007). Mjereno je kod djece od 8 do 11 godina, pa to ne govori ništa o jednom konkretnom malom djetetu. Ali govori nešto korisno: oprezno dijete često je jednostavno takvo. Dvoje braće za istim stolom mogu biti na dva kraja svijeta.

I odrasli to rade, iskreno. Sjeti se prve kamenice, ili prvih puževa, ili bakinih tripica koje su se našle pred tobom. Vjerojatno ih je trebalo dugo gledati, pa pomirisati, ili pustiti nekoga da prvi proba i pratiti mu izraz lica. Nitko to ne zove izbirljivošću. Malo dijete isto to proživljava s crvenom paprikom.

Oglas

Koliko puta treba ponuditi novu hranu?

Više nego što se čini razumnim. Američka akademija za pedijatriju navodi da može trebati 10 i više kušanja prije nego što malo dijete prihvati neku namirnicu. NHS to kaže blaže: može trebati puno pokušaja.

Ono što većina roditelja previdi jest što se broji kao pokušaj. U studiji koja najbolje odgovara životu doma, roditelji djece od 2 do 6 godina svaki su dan kroz 14 dana davali djetetu mali zalogaj jednog povrća koje dijete nije voljelo. Sklonost i pojedena količina porasli su više nego u obiteljima koje su dobile samo savjete o prehrani (Wardle i sur., 2003). Zalogaj. Ne porcija, ne prazan tanjur.

Ljestve kušanja: od "ne" do prvog zalogaja

Ovo je naš praktični okvir, ne klinički protokol. "Ponudi opet" pretvara u stepenice na koje se dijete stvarno može popeti, a tebi daje način da vidiš napredak koji inače izgleda kao odbijanje.

Sve što dijete stavlja u usta mora biti pripremljeno u obliku i teksturi primjerenima njegovoj dobi i sposobnosti žvakanja. Cijelo grožđe, orašasti plodovi, štapići sirove mrkve, tvrdi komadi jabuke i hrenovke nalaze se na AAP-ovu popisu hrane na koju se malo dijete lako zagrcne.

  1. Podnosi je na stolu. Hrana stoji u zdjelici blizu. Nitko je ne spominje.
  2. Podnosi je na tanjuru. Vrlo mala količina, pripremljena u obliku i teksturi sigurnima za dob djeteta, na rubu, da ništa ne dodiruje.
  3. Dira je. Uzme, zgnječi, premjesti. I to se računa.
  4. Pomiriše je ili prinese usnama. Pusa kuhanoj, mekanoj mrkvi pravi je korak.
  5. Poliže ili zagrize pa ispljune. Drži salvetu blizu i ne komentiraj pljuvanje.
  6. Prožvače i proguta zalogaj.

Dijete od dvije godine može tjedan dana stajati na drugoj stepenici i onda preskočiti ravno na petu. U redu je. Važno je da više ne pitaš "je li pojelo?", nego "na kojoj je stepenici danas?".

Tri pravila koja predlažemo: jedna nova namirnica po obroku, uvijek pokraj barem jedne hrane koju dijete sigurno jede, i količina ostaje vrlo mala. Brdo nečeg nepoznatog je zid. Jedna mahuna je pitanje.

Što pomaže da nova hrana postane poznata

Jedi je i ti, pred djetetom. NHS to kaže jednostavno: najbolji način da dijete nauči jesti nove namirnice jest da oponaša tebe. Komentar ne treba. Samo pojedi tu papriku.

Pokaži je prije nego što je poslužiš. Ovo nas je iznenadilo. Djeca od 19 do 26 mjeseci kojima su roditelji dva tjedna svaki dan čitali slikovnicu o nepoznatom povrću poslije su tog povrća pojela više nego usporedivog povrća kojeg u knjizi nije bilo (Heath i sur., 2014). I gledanje je izlaganje. Kao i pranje mrkve na sudoperu ili ubacivanje graška u lonac.

Gradi most od hrane koju već jede. Obična tjestenina, pa tjestenina s kapljicom maslaca, pa s malo sira. Mijenjaj jednu stvar odjednom: boju, oblik, teksturu ili okus, nikad sve četiri. To je praktično pravilo, a ne testirani protokol, ali slijedi istu logiku kao studije izlaganja. Poznato se lakše prihvaća.

Naljepnica za kušanje, ako želiš. U studiji sa 173 obitelji djece od 3 do 4 godine roditelji su 12 dana zaredom nudili zalogaj povrća koje dijete nije voljelo. Djeca koja su za kušanje dobila malu naljepnicu povećala su i količinu i sklonost više od kontrolne skupine, a učinak je trajao i tri mjeseca kasnije. Sama pohvala nije dala značajnu razliku u odnosu na kontrolnu skupinu (Remington i sur., 2012). Obrati pažnju što se nagrađivalo: kušanje, ne pojedeni tanjur, i nikad hranom. Ako to probaš, neka djetetu ostane igra, a ne uvjet ili pregovaranje.

Česte greške zbog kojih nova hrana ide teže

Neki tjedni se ništa ne pomakne. Prehlada, kutnjak, nova soba u vrtiću, i ljestve kliznu dvije stepenice natrag. Kreni ponovno od mjesta gdje je dijete sada. A ako se ni nakon nekoliko tjedana mirnog nuđenja baš ništa nije pomaknulo, ostavi namirnicu na stolu bez pritiska, probaj je pripremiti drukčije ili ponudi nešto vrlo slično, i spomeni to na sljedećem pregledu. Nema roka do kojeg mora upaliti.

Kada razgovarati s pedijatrom

Sam oprez prema novoj hrani, kod djeteta koje uredno raste i jede niz poznatih namirnica, obično nije medicinsko pitanje. Ako dijete stvarno ne može disati ili kašljati zbog hrane, to je hitna situacija: zovi 194 ili 112. Ako se kašljanje ili epizode gušenja tijekom jela ponavljaju, traži procjenu hranjenja i gutanja. Kratak popis hrane i uredna težina sami po sebi ne isključuju manjak pojedinih hranjivih tvari ili teškoću hranjenja. Ako se popis stalno sužava, obroci bole ili izazivaju velik stres, ili se dijete često zakašlje dok jede, traži procjenu čak i kad težina izgleda uredno.

Razgovaraj s pedijatrom ako:

Neka djeca s vrlo uskim izborom hrane imaju teškoće hranjenja kojima pomaže stručnjak, i vrijedi pitati umjesto čekati. Ako dijete odbija obroke općenito, ne samo novu hranu, kreni od članka malo dijete odbija hranu: mirni koraci koji rade. Za to što je normalno od 0 do 3 godine, cijeli luk je u vodiču za hranjenje beba i male djece.

Često postavljana pitanja

Koliko dugo treba da dijete prihvati novu hranu?

Nema fiksnog roka. AAP kaže da može trebati 10 i više kušanja, a studije provedene kod kuće koristile su dnevne zalogaje kroz otprilike dva tjedna. Neke namirnice sjednu za nekoliko dana, druge traju mjesecima, a neke nikad neće postati omiljene. I to je dopušteno.

Računa li se kao kušanje ako poliže pa ispljune?

Da. Na ljestvama kušanja lizanje ili zagriz pa pljuvanje jedna je stepenica ispod gutanja. Ne grdi zbog pljuvanja. Cilj je da kušanje ostane bez pritiska, pa isti korak možeš mirno ponuditi drugi put.

Trebam li ga natjerati da proba barem jedan zalogaj?

Bolje ne. U Gallowayjevu pokusu pritisak je smanjio količinu koju su djeca pojela i pojačao negativne komentare o hrani. Stavi hranu na tanjur, jedi je i ti, a odluku prepusti djetetu.

Smijem li povrće skrivati u drugoj hrani?

Zbog hranjivih tvari, da. Za prihvaćanje namirnice u obliku koji dijete prepoznaje vjerojatno malo pomaže, jer dijete nikad ne vidi što je pojelo. Mnoge obitelji rade oboje: skrivena verzija zbog hranjivosti, vidljiv komadić na tanjuru zbog izlaganja.

Prije je jelo sve, a sad odbija novu hranu. Zašto?

To se događa često. Beba koja je s devet mjeseci jela kašicu od špinata može s dvije godine odbijati sve što je zeleno, i ta promjena ne znači da je nešto krivo napravljeno. Vrati male zalogaje starih namirnica pokraj onih sigurnih.

Kada neofobija postaje problem hranjenja?

Kad dolazi uz gubitak težine, redovit nagon na povraćanje ili povraćanje, sve kraći popis hrane ili pravu uznemirenost za stolom. Tada je to pitanje za pedijatra, a ne za novi trik za večerom.

Kako ti KidyGrow pomaže

Drugi tjedan ljestava kušanja je točno trenutak kad pamćenje popusti. Je li papriku polizao u utorak ili prošli utorak? U KidyGrowu unos obroka traje nekoliko dodira: odabereš hranu, uključiš Nova hrana i izabereš reakciju, od Oduševljen/a do Odbijeno. Svaki unos čuva i namirnicu i reakciju, pa navečer, kad ti se čini da ništa ne ide, možeš pogledati unatrag i vidjeti, recimo, da je paprika u devet dana prešla s Odbijeno na Neutralno. Reci Growu u chatu koja je hrana sigurna i aplikacija će to pamtiti za kasnije prijedloge.

Neće ti reći koji će zalogaj biti onaj pravi. To ne zna nitko. Samo čuva brojku koju bi do četvrtka zaboravio svatko.

Izvori

  1. American Academy of Pediatrics, HealthyChildren.org: 10 Tips for Parents of Picky Eaters. https://www.healthychildren.org/English/ages-stages/toddler/nutrition/Pages/Picky-Eaters.aspx
  2. NHS: Fussy eaters. https://www.nhs.uk/conditions/baby/weaning-and-feeding/fussy-eaters/
  3. Wardle J, i sur. Increasing children's acceptance of vegetables; a randomized trial of parent-led exposure. Appetite, 2003. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/12781165/
  4. Galloway AT, i sur. "Finish your soup": counterproductive effects of pressuring children to eat on intake and affect. Appetite, 2006. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/16626838/
  5. Remington A, i sur. Increasing food acceptance in the home setting: a randomized controlled trial of parent-administered taste exposure with incentives. Am J Clin Nutr, 2012. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/22158728/
  6. Heath P, Houston-Price C, Kennedy OB. Let's look at leeks! Picture books increase toddlers' willingness to look at, taste and consume unfamiliar vegetables. Front Psychol, 2014. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/24653709/
  7. Cooke LJ, Haworth CM, Wardle J. Genetic and environmental influences on children's food neophobia. Am J Clin Nutr, 2007. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/17684215/
  8. Dovey TM, i sur. Food neophobia and "picky/fussy" eating in children: a review. Appetite, 2008. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/17997196/
  9. American Academy of Pediatrics, HealthyChildren.org: Choking Prevention for Babies & Children. https://www.healthychildren.org/English/health-issues/injuries-emergencies/Pages/Choking-Prevention.aspx

_Ovaj sadržaj je edukativnog karaktera i ne zamjenjuje savjet liječnika. Javi se pedijatru ako dijete gubi na težini, ima redovit nagon na povraćanje ili povraća, ili jede sve manje različitih namirnica._