Kidy
Bok, sunce. Jutros vrt izgleda drugačije. Netko je izgrickao male valovite rubove na listovima salate, a u mekoj zemlji su sićušni otisci. 'Misterij!' šapne Growy. 'Tko bi to mogao biti?' Odlučiš otkriti.
Kao pravi detektiv, pomno pogledaš prvi trag. Mali otisci imaju pet sitnih prstića, manjih od tvojih. Vijugaju od salate, oko tegle s cvijećem, pa dalje prema živici. Slijediš ih polako.
Sljedeći trag je mali tunel utisnut kroz visoku travu, taman veličine za nekoga tko je nisko pri zemlji. Growy onjuši sjajni trag i zine: 'Ovuda je prošao zmaj!' A to je samo puž. Onda Growy pronađe pravi trag: tri meke sive dlačice zapele na grančici. Sve zagonetnije i zagonetnije.
Začuješ tihi šušanj pod lišćem kraj ograde. Srce ti brže zakuca. Je li misterij nešto strašno? Ti i Growy vrlo nježno provirite iza velikog zelenog lista, zadržavajući dah.
I ondje, sklupčan u ugodnu lopticu, leži mali ježić i sramežljivo trepće prema vama. Sitne bodljice posute su jutarnjom rosom koja svjetluca kao stotinu malih zvijezda. Nimalo strašno, samo gladni noćni gost. Growy se naceri: 'Misterij je samo pitanje koje čeka da ga radoznali prijatelj riješi.'
Ježiću ostaviš krišku kruške i na prstima se udaljiš da se može odmoriti. Growy se nasmiješi i pita: 'Reci mi, sunce... jesmo li danas malo narasli?' Jesmo. 'Evo tvog malog rasta za sutra', kaže Growy. 'Budi detektiv vani i pronađi jedan sićušan trag: otisak, pero ili izgrickan list.' Vidimo se sutra, sunce.